“Pozdravite jedan drugoga svetim cjelovom! Pozdravljaju vas… sve Kristove crkve.” (Rimljanima 16,16)
Sveti cjelov! Kada ste se posljednji put poljubili u crkvi? Sjećam se jedne prigode kada me je netko poljubio u crkvi. Pozdravljao sam ljude koji su izlazili iz crkve kada mi je prišla jedna žena i poljubila me u usne. Poslije me je ponovno iznenadila ispred zgrade sveučilišta. Još sam jednom iskusio njen “poseban tretman”. Nakon ovog drugog incidenta zapamtio sam kako izgleda i motrio na sve strane svaki put kada sam hodao kampusom. Bojim se da je njen poljubac bio iskrivljavanje svetog cjelova. Naime to je sličilo “nesvetom cjelovu”.
Ali bilo kako bilo novozavjetne poslanice jasno kažu da je sveti cjelov bio uobičajeni oblik pozdravljanja u prvoj Crkvi. Zato Pavao završava 1. Korinćanima molbom: “Pozdravite jedan drugoga svetim cjelovom!” a Petar na kraju svoje prve poslanice poziva svoje čitatelje: “Pozdravite jedan drugoga poljupcem ljubavi!” (1. Petrova 5,14; vidi također 2. Korinćanima 13,12; 1. Solunjanima 5,26)
Možda se pitate zašto mi danas ne prakticiramo sveti cjelov u našim crkvama? Nekoliko je razloga za to. Jedan je promjena načina pozdravljanja tijekom vremena. U vrijeme prve Crkve poljubac je bio uobičajeni oblik pozdravljanja u širem društvu. Juda je iskoristio ovaj običaj da pokaže Krista skupini koja Ga je došla uhititi. Danas rukovanje, topao osmijeh ili zagrljaj imaju isto mjesto kao i sveti cjelov u prvoj Crkvi.
Drugi razlog zbog kojeg je sveti cjelov zastario jest sklonost nekih vjernika da ga zlorabe. Klement Aleksandrijski (150.-215. godine poslije Krista) piše o ljudima koji “čine da crkva odzvanja” poljupcima. On onda ističe da “besramna uporaba poljupca izaziva sumnju i sramotne priče” (Instructor XI).
Tako je u nekim skupinama sveti cjelov izopačen, ali ne i načelo. Ljudima je potreban topao pozdrav kada dolaze u crkvu. Jedno od najlošijih iskustava je posjet nepoznatoj crkvi a da vas nitko toplo ne pozdravi ili vas uopće ne pozdravi. Ovakva iskustva izazivaju pitanja jesmo li mi u kući brižnog Boga. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)