“Blagoslivljajte one koji vas progone; blagoslivljajte, a ne proklinjite!” (Rimljanima 12,14)
To nije normalno! Naša prva misao je da te pokvarenjake treba stići upravo ono što su zaslužili. Onda se više neće prema nama loše ponašati.
Ali tko je rekao da je kršćanstvo normalno? Pavao nije! Ni Isus! Obojica su iznijeli vrlo neuobičajenu etiku ljubavi. Isus je čak i povezao ovu nenormalnost sa sličnošću s Bogom.
Svima nam je poznato Isusovo upozorenje u Mateju 5,48 da kršćani trebaju biti savršeni kao što je savršen njihov Otac na nebesima. Mnogi uzimaju ovaj redak iz konteksta i stvaraju vlastitu definiciju savršenstva, vlastitu listu onoga što se smije ili ne smije činiti, a koja bi nam prema njihovom mišljenju trebala pomoći da postanemo savršeni.
Ali to je pogrešan pristup čitanju Biblije. Jedini zdravi način je da počnemo čitati redak u njegovom kontekstu. Kontekst Mateja 5,48 počinje u 43. retku: “Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja! A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine isto?” (Matej 5,43-46)
Jeste li pozorno pročitali što je Isus rekao? Biti kao Otac znači blagoslivljati i moliti za one koji vas progone. To je značenje riječi “kako biste postali sinovi svoga Oca” u Mateju 5,45. Biblija ne definira savršenstvo u Mateju 5,48 kao neku vrstu bezgrešnog života, kao birokratsko ispunjavanje posebnih zahtjeva, već kao ljubav prema našim neprijateljima (usp. Luka 6,36).
Dok je visio na križu, Isus je molio za one koji su Ga ubijali. Stjepan je umro moleći za oprost onih koji su ga kamenovali (Djela 7,60). Jedan od njih je bio i čovjek po imenu Savao, koji je poslije postao Pavao, apostol neznabožaca. Nema sumnje da je Stjepanova molitva usmjerila Pavla prema Kristu. Augustin je primijetio: “Crkva duguje Pavla Stjepanovoj molitvi.”
Jeste li se nedavno molili za svoje neprijatelje? Ako niste, zašto niste? Ovo je savršeno vrijeme da učinite nešto što nije normalno. Upravo sada možete kleknuti i zatražiti Boga da blagoslovi one koji to najmanje zaslužuju. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)