„Štoviše, rastite u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava sada i do vječnosti! Amen.“ (2. Petrova 3,18)

Kako možemo rasti u milosti? To će biti moguće samo kada svoje srce ispraznimo od svojega „ja“ i prepustimo Nebu da ga oblikuje po božanskom Uzoru. Mi možemo uspostaviti vezu sa živim kanalom svjetla; možemo se osvježavati nebeskom rosom, pljuskovi s Neba mogu se spuštati na nas. Kada prihvatimo te Božje blagoslove, moći ćemo primiti i veću mjeru Njegove milosti.

Kao mala djeca trebamo sjesti kraj Isusovih nogu i učiti od Njega.  Ne smijemo dopustiti da nam prođe ijedan dan bez stjecanja novog znanja i na svjetovnom i na duhovnom području. Ne smijemo sebi postavljati nikakve graničnike koje ne bismo bili voljni izvaditi i postaviti dalje naprijed, bliže visinama za koje se nadamo da ćemo ih dosegnuti. Najveće obrazovanje dostići ćemo kada naučimo svoj um da svakoga dana napreduje sve dalje. Završetak svakoga dana mora nas zateći za dnevni marš bliže nagradi koja čeka pobjednika. Iz dana u dan naše razumijevanje treba sazrijevati. Iz dana u dan trebamo raditi na svojim odlukama koji će nam donijeti bogatu nagradu u ovom životu i u životu koji će doći. Gledajući svakodnevno na Isusa, mi ćemo odlučno napredovati i u svjetovnom i u duhovnom znanju.

Kraj svega je blizu. Ono što smo učinili, ne smije staviti točku na naše djelo. Zapovjednik našeg spasenja govori: „Napredujte! Dolazi noć kada više nitko neće moći raditi!“ Mi se neprestano moramo usavršavati u svojoj korisnosti. Naš život mora uvijek biti podložan Kristovoj sili. Naši žišci trebaju uvijek sjati punim sjajem.  Onaj tko se uvijek postavlja na mjesto na kojemu ga Bog može prosvijetliti, napreduje, da tako kažemo, od praskozorja do punog podnevnog sjaja. Moramo napregnuti sve svoje duhovne živce i mišiće.

Bog ne želi da ostanemo početnici. On hoće da posegnete do najviše prečke na ljestvama i da onda s nje stupite u kraljevstvo našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)