“Jer svakomu tko ima dat će se još pa će obilovati, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.” (Matej 25,29)
Oni koji prihvate Isusa kao svojeg Spasitelja živjet će životom poniznosti, strpljenja i ljubavi. Oni se nisu predali Gospodinu radi dobitka koji trebaju primiti. Oni su postali jedno s Kristom kao što je Krist jedno s Ocem, i svakoga dana dobivaju nagradu time što sudjeluju u Kristovoj poniznosti, poniženju, samoodricanju i požrtvovnosti. Oni nalaze svoju radost u držanju Gospodnjih obreda. U pravoj službi nalaze nadu, mir i utjehu; i vjerom i hrabrošću idu naprijed putem poslušnosti slijedeći Onoga koji je dao svoj život za njih. Svojim posvećenjem i odanošću pokazuju svetu istinitost riječi:
Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni! Prorok Malahija kaže: “Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo.” (Malahija 3,16) Jesu li izgovorene riječi prigovora, nalaženja mana, samosažaljenja? Ne, suprotno onima koji govore protiv Boga, oni koji Ga se boje, izgovaraju riječi ohrabrenja, zahvalnosti, slavljenja. Oni ne pokrivaju Božji oltar svojim suzama i tužaljkama; oni dolaze s licima koja blistaju zrakama Sunca Pravednosti, oni slave Boga radi Njegove dobrote.
Takve riječi čine da se raduje cijelo Nebo. Oni koji ih izgovaraju možda su siromašni svjetovnim imanjem, ali vjerno dajući Bogu dio koji On zahtijeva, priznaju svoju zaduženost pred Njime. Služene sebi ne nalazi mjesta u poglavljima njihove životne povijesti. U ljubavi i zahvalnosti, s pjesmama radosti na usnama, oni donose svoje darove Gospodinu govoreći kao nekada David: On onoga što je Tvoje, dali smo Ti radosna srca! “Moji će biti, moja stečevina — govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit ću im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi!” (Malahija 3,17)
Oni koji istinski služe Bogu bojat će Ga se, ali ne onako kao nevjerni sluga koji je sakrio svoj talenat u zemlju zato što se plašio da će Gospodinu dati što Mu pripada. Oni će se plašiti da ne osramote svojega Stvoritelja propuštajući usavršiti i iskoristiti svoje talente. (Review and Herald, 5. siječnja 1897.)
