„I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće – na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova! I začujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji začuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama.“ (Otkrivenje 14,1.2)
Osnovna karakteristika 144 tisuće u ovom tekstu ogleda se u njihovoj prisutnosti u neposrednoj blizini Isusa Krista. Oni idu za Njim kuda god On pođe, imaju Njegovo ime napisano na svojim čelima, što znači da su svoj karakter oblikovali po ugledu na Njegov. Na svaki mogući način trude se biti Mu slični.
Imam prijatelja koji je prihvatio poziv da predaje praktičnu teologiju na seminaru na Filipinima. Čim je stigao na Filipine počeo je odlaziti na dugačke vožnja biciklom kroz prekrasne predjele u okolici škole. Putovi kojima se vozio vijugali su kroz tropske džungle, otvorene pašnjake i mala mjesta.
Pošto je vrijeme na Filipinima skoro uvijek prijatno, stalno se sretao s ljubaznim Filipincima koji su se zadržavali izvan svojih kuća, spremni pozdraviti svakoga tko je prolazio obližnjem putovima. Uskoro je počeo misliti da predstavlja senzaciju za ljude. Pa, pojava visokog bijelog Amerikanca, koji se vozi na biciklu, svakako nije mogla proći nezapaženo. Uostalom, svatko ga je glasno pozdravljao s dvije fraze: „Hello, Joe!“ ili „Kuda ideš?“
Međutim, fraza „Hello, Joe!“ bila je samo ostatak navika iz Drugog svjetskog rata, kada je američkih vojnika, koji su se svi zvali Joe, bilo u izobilju. Na drugu frazu jedva bi znao odgovoriti, jer on u stvari i nije nikuda išao, jednostavno se vozio putem koji se pružao pred njim, čak i ne znajući kuda će stići. Zato je obično odgovarao: “Ne znam sigurno!”
Da li znate kuda idete i kuda će vas odvesti staze vašeg života? Ili smatrate da to nije ni važno, sve dok su se uzdate u svoga Gospoda? Da, svakako da vas Bog poziva na pouzdanje u Njega na svakom koraku, ali to nas ne smije sprečavati da stvaramo pažljive i konkretne planove za svoju budućnost, koju će On onda blagosiljati i preusmjeravati po svojoj volji. Ne znati kuda će vas odvesti šetnja na biciklu je jedno, dok bi prepuštanje života slučajnostima bilo nešto sasvim drugo!
Gospode, zahvalan sam Ti što si mi u Bibliji ostavio mapu mog životnog puta. Molim Te da mi od današnjeg dana pomažeš da je mnogo pažljivije slijedim. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)