“Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!” (Matej 5,6)
Pravednost u Evanđelju po Mateju znači mnogo više nego samo biti prav pred Bogom. Biti pravedan znači biti sličan Bogu po karakteru. I stoga, premda u četvrtom blaženstvu pravednost prvenstveno predstavlja nešto što treba dobiti vjerom u Božju milost, a ne nešto što treba dostići, aspekt dostignuća nije sasvim izostavljen. Pravednik dakle treba biti milostiv (peto blaženstvo) i čistoga srca (šesto blaženstvo).
Ukratko, pravednost kojom se trebaju ispuniti oni koji su gladni i žedni pravednosti, istodobno je i aktivna i pasivna pravednost. Drugim riječima, to je pravednost u odnosu na posvećenje kao i pravednost u odnosu na opravdanje.
Kristovo evanđelje me spašava ne samo od kazne za grijeh već i od vlasti i sile grijeha u mom svakodnevnom životu. Umjesto da budem čovjek koji ogovara i mrzi, Bog želi da se preobrazim u mirotvorca. Umjesto da mojim srcem vladaju strasti, Bog želi da ono bude čisto. Umjesto po sebičnosti i sitničavoj zlobi, Bog želi da budem poznat po milosrđu. Ukratko, Bog želi da svaki od nas postane sličan Njemu po karakteru.
I stoga pojam pravednosti u četvrtom blaženstvu premošćuje obje polovine blaženstava. Isus obećava da će nam obilno oprostiti naše grijehe i nedostatke i da će nas preobraziti u svoje obličje. Međutim, to preobražavanje, moramo istaknuti, nije proces koji mi sami obavljamo. Bog je taj koji nas ispunjava svojim Svetim Duhom tako da možemo živjeti kršćanskim životom.
I Božja milost koja oprašta i Božja milost koja osposobljava nalaze svoj odraz u četvrtom blaženstvu i u pojmu pravednosti. I jedno i drugo dobivamo od Boga koji je toliko volio svijet da je i Sina svojega Jedinorodnoga dao da spasi bespomoćna i beznadna ljudska bića. Hvalimo Boga za ovu dobru vijest!
George R. Knight