Kako štujemo tri u jednoga Boga? To nema smisla. Kako Isus može biti Kralj kad je jasno podložan Ocu? I kako izgleda Sveti Duh? Kome se klanjamo na Nebu? Trebamo li se pokloniti triput i svaku put se okrenuti prema trima različitim prijestoljima?
Pitanja se brzo redaju i nisu jednostavna. Moj prijatelj ih je bezobzirno postavljao meni za vrijeme večere na jednom našem sastanku mladih. Ne dajući mi priliku da se „branim“, naglo je prekinuo razgovor: „Young Shin, ono što vjerujemo kao Crkva, pogrešno je. Ne postoji Trojstvo. Ne može ga biti jer nema smisla.“
Moja prva reakcija bila je da ga proglasim heretikom, premda sam se čuvao da odmah odgovorim. Kad smo završili s tom sudbonosnom večerom, moj prijatelj mi je pružio knjižicu koja je dokazivala da je Krist „rođen“ i prema tome nije Bog, a da Sveti Duh ne može biti osoba. Dugo nakon što je otišao, pitao sam se: Kakva je narav Trojstva? Postoji li uopće nešto tako kao trojstveni Bog? Zar je naša Crkva stvarno u zabludi?
Dilema
„Postoji jedan Bog. Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri vječne Osobe.“
Na početku, posebno za nevjernika, to nema smisla. Kako nešto može biti istovremeno tri i jedan? Argumenti protiv trojednog Boga su zasnovani na upravo takvom načinu razmišljanja. Bog je jedan Bog i prema tome ne može biti tri, jer bi u tom slučaju postojala neka vrsta hijerarhije unutar tog jedinstva, da bi taj trio mogao funkcionirati.
Zbog toga glavni argument protiv Trojstva jest da je Bog Otac iznad svih, da Krist nije jednak i da je Sveti Duh samo manifestacija Oca. Upotrijebljeni su tekstovi kao Izreke 8 da se reducira Kristovo božanstvo, dok se „neosobne“ karakteristike Svetog Duha „jasno“ očituju u takvim ulomcima kao što su Djela 10,45 (spomenut kao „dar“), Ivan 7,37-39 (možeš ga „piti“) i 2. Timoteju 1,6 (možeš ga „raspirivati“ u nama). Mnogo puta sam čuo ove argumente i oni gotovo uvijek završavaju sa Zaharijom 4,6. Sveti Duh, tvrde protivnici Trojstva, je samo Božji Duh, a ne sam Bog.
Međutim, postoji i obilje dobrih dokaza u Svetom pismu koji pokazuju suprotno. Premda u Svetom pismu ne možemo naći riječ „Trojstvo“ ili „trojedan“, u njemu je svuda jasno prisutna aluzija na trojednog Boga. Od samog početka stvaranja Mojsije nam u Postanku 1,26 kaže da je Elohim (imenica koja se gotovo isključivo koristi u obliku množine kad govori o Bogu) rekao: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična.“ Dok listamo Bibliju, između ostalih jasno vidimo trojedni motiv i odnos u tekstovima kao što su Matej 3,16.17 (Isusovo krštenje), Matej 28,10.20 (veliki nalog) i Ivan 14,16.26; 15,26; 16,13-15 (Isus govori o „drugom branitelju“ kojeg šalje Otac). Postoji i niz tekstova koji spominju karakteristike Svetog Duha kao osobe; uzmimo, na primjer, 1. Korinćanima 2,11 (On „zna“), Rimljanima 8,28 (On ima um) i Djela 5,3.4 (Njemu se može slagati).
Kako da uskladimo ove dvije strane?
Gore spomenuti biblijski tekstovi samo su vrh ledenog brijega, ali moje razmatranje uvjerilo me je da trojedno gledište „ima najviše smisla“. Crkveno gledište o Trojstvu je svakako mnogo uvjerljivije iz biblijski perspektive, jer dokazi u prilog njemu su mnogo obilniji. Ali bilo bi potpuno nerazborito jednostavno odbaciti osporavanja i pitanja naše braće i sestara koji su protiv učenja o Trojstvu, jer još uvijek ostaje pitanje: Ako postoji nešto kao Trojstvo, kakva je onda prava narav ovog trojednog Boga?
Ima li rješenja?
Odgovor na ovo pitanje uopće nije jednostavan. Uzmimo na primjer apostolsko i nicejsko vjerovanje utvrđeno u četvrtom stoljeću, kao izravan odgovor Ariju, kršćanskom vođi koji je živio u Aleksandriji u Egiptu i učio da Sin nije oduvijek postojao. Dok kreda iznose jednostavno izjavu vjere u božanstvo Sina i Svetog Duha kao člana Trojstva, dublje proučavanje rasprave o tom predmetu otkriva mnoge tehnikalije i teološke terminologije, koje istraživača mogu još više zbuniti nego ranije. Bilo je mnogo pokušaja da se konceptualizira biblijsko učenje o Božanstvu, premda su mnoga od njih pod snažnim utjecajem neoplatonizma kako su to učili Justin Mučenik i Origen.
Za mog studija na teološkom seminaru, jedan od mojih profesora je na jednom satu nastave iznio ideju „jedinstva u različitosti“ koje se odnosi na odnose unutar Božanstva. Ovaj koncept je nekako uspoređen (premda jako nesavršeno, priznao je) s idejom „čovječanstva“. Svi smo mi različiti ljudi, pa ipak postoji jedno čovječanstvo. U tom smislu Bog je jedan i Bog je troje, oboje može biti istina. Zanimljiv prijedlog, nema sumnje, ali premda vidim logiku i vrijednost ovog argumenta, čini se da ovo objašnjenje ostavlja još više pitanja nego ranije.
Pravo pitanje
Nedavno smo neki prijatelji i ja imali zanimljivu raspravu o prirodi muško-ženskog odnosa. Jedan od mojih prijatelja (momak naravno) našalio se: „Žene ne postoje zato da ih se razumije; one su tu zato da ih se voli.“ To je naravno izazvalo i odobravanje i nezadovoljstvo od strane žena u skupini. Međutim, kad sam kasnije razmišljao o toj izjavi, odjednom sam shvatio. Ako nisam u stanju stvarno razumjeti ljudska bića, kako se mogu nadati da ću razumjeti Boga?
U tome se nalazi pravo pitanje koje treba postaviti: Jesmo li mi u našim ograničenim, smrtnim umovima i tijelima u stanju uopće razumjeti Trojstvo? Naši prijatelji koji su protiv Trojstva, zaključili su da je potrebno mnogo dobrih dokaza da se objasni narav Trojstva prije nego što se može u njega vjerovati, ali je istina da se ne može pružiti odgovarajuće objašnjenje ili odgovor. To može zvučati kao izlika, ali razmislite o sljedećoj jednostavnoj ilustraciji: Kako ćete slijepcu od rođenja objasniti zelenu boju? Koje biste riječi upotrijebili? Koje biste zvukove učinili?
Vjerujem da postoji razlog što se u Bibliji nalaze tekstovi kao što su Izaija 40,28 i Ponovljeni zakon 29,29 jer je činjenica da mnogo toga nikad nećemo razumjeti. Nekako sam došao do zaključka da nikad neću potpuno shvatiti narav Trojstva. Kad bih mogao shvatiti Boga, On u stvari više ne bi bio Bog, zar ne? Uostalom Sveto pismo ne kaže da moje spasenje ovisi o tome jesam li u stanju razumjeti i objasniti narav Trojstva, pa zašto bih onda trebao utrošiti vrijeme i trud pokušavajući „adekvatno“ objasniti neobjašnjivo? Postoje mnogi tekstovi koji ukazuju na trojednog Boga, ali moramo shvatiti da je to granica dokle seže naše razumijevanje. Nema potrebe da „je smisao potpun“. Sveto pismo kaže da je Bog tri i da je jedan – i to je dovoljno.
Što stvarno vrijedi
Dosad ste već shvatili da je naslov ovog članka donekle netočan i varljiv, zato što u stvari ne postoji način da se zadovoljavajuće objasni razumijevanje naravi Trojstva. Jedino što sam stvarno razumio jeste da se narav Trojstva ne može potpuno razumjeti. Nema sumnje da razumjeti i „objasniti“ Boga zapravo znači učiniti ga „ljudskim bićem“, što će se na kraju pokazati jalovim.
Umjesto rješavanja zagonetnosti stvarne prirode Trojstva, bilo bi mnogo važnije (i korisnije) provesti vrijeme u učenju da ga volimo i da iskusimo zapanjujuću i čudesnu brigu koju pokazuje za nas stvorena bića. Moramo naučiti da se više pouzdamo u Njega, da budemo svjesni kako je u stanju osigurati sve što nam je potrebno, i da sve ide na dobro onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Pozvani smo da naučimo što bliže hodati s Njim, dopustiti mu da nas uzme za ruku kad prolazimo kroz radosti i uzbuđenja vrhunskih iskustava u životu, kao i kroz dolinu apatije i potištenosti, kad se čini da je nestalo svake nade.
Ali najvažnije u svemu jest što smo pozvani da se pripremimo za Njegov drugi dolazak, da naučimo što znači imati osobnu vezu s Njim, da možemo prepoznati našeg Stvoritelja i Oca, našeg Spasitelja i prijatelja, našeg vodiča i utješitelja, i da – našega Boga, kada dođe da nas uzme kući.
Young Shin