Mnogi su uvjereni da je zabranjeni plod iz Postanka 3 bio jabuka ili da je riba koja je progutala Jonu bila kit. Evo još tri primjera:
1. Tri mudraca su došli pokloniti se Isusu. Otkud ideja da se pritom radilo i o ”tri kralja”? Možda od činjenice da izvještaj govori o tri poklona. No ako malo razmislimo broj poklona ne mora govoriti o veličini delegacije. Posebno ako držimo na umu da se nije radilo o slučajnim poklonima bez značenja. S obzirom da se radilo o mudracima, sasvim je prikladno zamisliti kako su zajedno odlučili što bi bio prikladan poklon za sveto dijete i kako njihov zajednički poklon može pretkazati Mesijinu sudbinu kako su je shvatili iz drevnih spisa.
2. Petar je u noći Isusova suđenja psovao. Mnogi su uvjereni da je Petar te noći izgovorio mnoge proste riječi. Otkud ova misao? Tako mnogi tumače tekst u Mateju 26,74: ”On se poče kleti i preklinjati.”
U stvari dogodilo se nešto potpuno drugo. Netko ga je prozvao po treći put i Petar je htio jednom zauvijek otkloniti pozornost koju je počeo privlačiti. Zbog toga se stao ”zaklinjati’ kako ne zna ništa o Isusu i zazivati kletve (anathemas) – vjerojatno na sebe – ako ne govori istinu.
Ne sumnjamo da se pritom služio nekim ne baš uljudnim izrazima. No da li su njegove riječi bile proste u današnjem smislu? Ne.
3. Samarijanka je bila prostitutka. ”Ja nemam muža”, odgovorila je žena kad je Isus ukazao na glavni problem u njezinom životu (Ivan 4,17).
Isus je pohvalio njezinu iskrenost i izrekao riječi na temelju kojih su mnogi zaključili da je bila bludnica: ”Jer si imala pet muževa, a onaj koga sada imaš nije ti muž.” (redak 18)
U Isusovim riječima nema nagovještaja da bi ijedan od petorice muževa bio nezakonit. Time što je rekao da joj onaj kojega sada ima nije muž, Isus je pokazao da su joj ona petorica bila muževi. Kako je ostala bez njih? Jesu li svi pomrli? Da li se svaki rastao od nje? Ne znamo.
Ono što je iz teksta jasno jeste da je u vrijeme susreta s Isusom živjela u divljem braku. Nema sumnje da ni to nije bilo dobro. No nije se radilo o prostituciji.
Što reći na kraju?
Svaki ovaj slučaj je bezazlen. Vjerovati da je zabranjen plod bio jabuka također je bezazleno. Nitko neće otići u pakao zato što vjeruje da je riba koja je Jonu progutala bio kit ili da se Petar na suđenju Isusu poslužio prostim riječima. A što se tiče broja mudraca, koga briga? U slučaju Samarijanke svakako nema preživjele rodbine koja bi se mogla uvrijediti.
Pa ipak, važno je naviknuti se da pažljivo postupamo s biblijskim tekstom. Milijuni kršćana vjeruju u besmrtnost duše, da je nedjelja dan odmora, da je pakao mjesto vječnog plamena. Odakle im ove ideje? Iz Biblije, naravno.
Zbog toga, ako smo odgovorni kršćani, ne čitajmo u Svetom pismu ono što tamo ne stoji.
Roy Adams