Kako ćemo izgledati na Nebu

Kako će ljudi izgledati u budućem svijetu? Hoće li spašeni ustati s tijelima koja danas imaju ili će dobiti potpuno drukčije, nematerijalno tijelo? Hoće li biti iste osobe kao što su bile na Zemlji ili će biti nešto drugo?

Eterična vizija raja više je nadahnuta grčkim filozofskim dualizmom nego biblijskim cjelovitim realizmom. Grci su materijalne sastojke ovog svijeta smatrali zlima. Njihov je cilj bio dostići duhovno područje u kojem će njihove duše, oslobođene tamnice fizičkog tijela i materijalnog svijeta, moći uživati u vječnom blaženstvu.

Biblija, međutim, potvrđuje da je Božji fizički svijet stvoren dobar.¹ Svrha otkupljenja nije oslobađanje duhovnih duša od okova fizičkog tijela i materijalnog svijeta, već obnova cjelokupnog stvorenog svijeta u njegovo prvobitno savršenstvo. “Novo nebo” i “nova zemlja”² nisu neki udaljen i nevažan svijet negdje u svemiru. To su sadašnje nebo i zemlja obnovljeni u stanje izvornog savršenstva.

Tjelesno ili duhovno?
Hoće li ljudi u novom svijetu imati fizičko tijelo slično sadašnjem ili će to biti potpuno drukčije duhovno tijelo? Apostol Pavao je razmatrao upravo ovo pitanje: “Ali netko će pitati: Kako uskršavaju mrtvi? S kakvim li se tijelom pojavljuju? Bezumniče! Ono što ti siješ ne oživljuje ako ne umre. I ono što siješ nije lik koji će se pojaviti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće, i to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik.”³

Drugim riječima, kao što Bog daje lik svakom sjemenu koje se sije, tako će dati tijelo svakome tko je pokopan.

Pavao je dalje razvio ovu analogiju o sjemenu tako što nam daje jasan opis kontinuiteta i diskontinuiteta između sadašnjeg i budućeg tijela.

“Tako je i s uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno.⁴

Ovdje se Pavao služi četirima suprotnostima da objasni razliku između našeg sadašnjeg tijela i budućeg uskrslog tijela. Ove se suprotnosti odnose i na tijela vjernih koji će se “preobraziti” prigodom Kristova povratka – preobraziti a da ne okuse smrt.

Prvo, naša su sadašnja tijela propadljiva, podložna bolesti i smrti. A naša će uskrsla tijela biti nepropadljiva, više neće biti podložna bolesti i smrti. Drugo, naša sadašnja tijela doživljavaju sramotu time što silaze u grob. No naša uskrsla tijela iskusit će slavu unutarnjeg i vanjskog preobražaja. Treće, naša sadašnja tijela su slaba, brzo se zamaraju. A naša će uskrsla tijela biti ispunjena neograničenom snagom. I četvrto, naša sadašnja tijela su fizička. Međutim, naša će uskrsla tijela biti duhovna.

Ova posljednja suprotnost navela je mnoge da povjeruju kako će naša uskrsla/preobražena tijela biti “duhovna” u smislu da će se sastojati od nefizičke, nematerijalne tvari, što god to bilo. Je li Pavao vjerovao – i naučava li Biblija – da će u budućem svijetu vjernici primiti tijela koja će biti potpuno lišena fizičke tvari?

“Duhovno” uskrslo tijelo
Činjenica je da mnogi kršćani danas smatraju da je jedino “duhovno tijelo” prikladno za novu “nebesku sredinu”. Ovo rasprostranjeno vjerovanje počiva na pretpostavci da će Bog ovu zemlju osuditi na vječnu pustoš i na njezino mjesto staviti novi “nebeski” svijet prikladan za nastavanje duhovnih svetaca.

Međutim, ova pretpostavka postavlja ozbiljne sumnje u Božju mudrost. Prema njoj On je stvorio ovaj planet da bi poslije otkrio kako nije idealno mjesto za vječnu nastambu spašenih. Da bi riješio problem, Bog sada mora stvoriti novi, nematerijalni “nebeski planet” i opremiti uskrsle vjernike “duhovnim tijelima” prikladnima za takvu sredinu.

Svatko tko vjeruje u Božje sveznanje i nepromjenjivost mora ovakvo razmišljanje smatrati smiješnim. Ljudska bića koja uče pomoću pokušaja i pogrešaka moraju mijenjati modele i strukture. Ali takve se metode ne uklapaju u spoznaju o beskonačnome Bogu koji od početka zna kraj. Biblija potvrđuje da je ovaj materijalni svijet pri stvaranju bio “veoma dobar”,⁵ i nema razloga da poslije bude proglašen “veoma lošim”.

Grčki filozofi smatrali su misao o uskrsnuću mrtvih apsurdnom i uvredljivom. Vjerovali su da su fizičko tijelo i materijalni svijet zli i zbog toga ih smrću treba odbaciti. Vjerovali su da samo bestjelesna duša preživljava smrt tijela.

Nema sumnje da je ovaj dualistički pogled na čovjekovu narav i sudbinu utjecao na neke kršćane u Korintu. Zbog toga je Pavao pitao: “S kojim pravom neki među vama tvrde da nema uskrsnuća mrtvih?”⁶ Ovu je zabludu pobio potvrđujući uskrsnuće tijela. Ovo naučavanje je najsnažniji dokaz u prilog kontinuiteta između sadašnjeg života i onog koji će doći.

Vođeni Duhom
Neki se protive ideji kontinuiteta jer Pavao sadašnje “fizičko” (grčki: psychikos) tijelo suprotstavlja budućem “duhovnom” (pneumatikos) uskrslom/preobraženom tijelu. Za njih ova suprotnost pokazuje da se uskrslo tijelo više neće sastojati od mesa i krvi. Ali Pavao nije želio reći da “duhovno” znači “bestjelesno”. To se vidi iz njegove uporabe ovih dviju riječi u istoj poslanici – “fizičko” (psychikos) i “duhovno” (pneumatikos) – kad govori o sadašnjem životu:

“Zemaljski [‘naravan’ (psychikos)] čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati. Naprotiv, čovjek duhovan [pneumatikos] prosuđuje sve, a sam ne podliježe ničijem sudu.”⁷

Očito je da u ovom ulomku “čovjek duhovan” ne znači bestjelesnu osobu. Umjesto toga označuje osobu kojom upravlja Sveti Duh nasuprot osobi kojom upravljaju prirodni nagoni. Pavao je uskrslo tijelo nazvao “duhovnim” jer njime vlada Sveti Duh a ne tjelesni nagoni. Ovdje nije riječ o antropološkom dualizmu između “fizičke” i “duhovne” naravi, već o moralnoj razlici između života kojim upravlja Sveti Duh i života koji upravljaju grešne želje.

Na drugom mjestu Pavao piše: “A vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama.”⁸ Očito nije želio da izraz “niste u tijelu” znači da su oni kojima je pisao odbacili svoje fizičko tijelo. Umjesto toga želio je reći da čak u ovom sadašnjem životu njima upravljaju duhovne, a ne svjetovne vrijednosti.⁹ Ova spoznaja pomaže nam da razumijemo Pavlovu tvrdnju da “tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje”.¹⁰ Ova tvrdnja jednostavno pokazuje odsutnost prirodnih grešnih sklonosti u sadašnjem životu jer onoga tko je otkupljen potpuno vodi Duh.

Uskrsnuće tijela
Prema tome, što znači “uskrsnuće tijela”? Biblijski pisci znaju kao i mi da to ne može značiti rehabilitaciju našega sadašnjeg fizičkog tijela – prvo, zato što su mnoga tijela bolesna i deformirana, i drugo, zato što se smrću raspadaju i vraćaju u prah.¹¹

Prema biblijskom holističkom shvaćanju ljudske naravi, izraz “tijelo” jednostavno je sinonim za “osobu”. Na primjer, kad Pavao poziva vjernike da svoja tijela prikažu “za žrtvu živu, svetu, Bogu milu”,¹² on nesumnjivo misli na cijelu osobu. Prema tome, vjerovati u uskrsnuće/preobraženje tijela znači vjerovati da ću čitav ja kao čovjek – ono što jesam – biti obnovljen u život. To ne znači da ću postati drukčiji nego što sam sada. Ukratko, to znači da se sâm Bog obvezao sačuvati moju osobnost i karakter.

Biblija nam jamči ovo očuvanje naše osobnosti sugestivnim slikama “knjiga” u kojima su zapisana naša imena, misli, stajališta i postupci.¹³ U Svetom pismu ime predstavlja osobu kao što je slučaj s različitim imenima kojima je prikazan Božji karakter. To pokazuje da Bog čuva točnu sliku karaktera svake osobe koja je ikad živjela na ovom planetu.

Svaki vjernik razvija svoj jedinstveni karakter kao posljedicu borbi, poraza, razočaranja, pobjeda i rastenja u milosti što ih doživljava. To znači da je nezamisliva mogućnost “repliciranja” ljudi prigodom uskrsnuća da svi izgledaju, postupaju i misle jednako. Kao što ne postoje dvije osobe s istom DNK, tako nema ni dva kršćana s istim karakterom.

Neki praktični zaključci
Prema tome, vjerovati u uskrsnuće/preobraženje tijela znači vjerovati da ćemo biti u stanju prepoznati svoje drage. Često svoje kolege i kolegice iz srednje škole, kad ih nakon trideset godina susretnemo, ne prepoznajemo dok ne progovore. A onda shvatimo tko su jer se njihova osobnost nije promijenila. Još uvijek su to ljudi koje smo poznavali prije mnogo godina. Isto načelo vrijedi za prepoznavanje naših uskrslih dragih. Prepoznat ćemo ih ne zato što će izgledati tako mladi ili stari kakvi su bili kad smo ih posljednji put vidjeli, već zato što je Bog sačuvao i uskrisio njihove jedinstvene osobine.

To također pokazuje da danas oblikujemo svoju osobnost i karakter koji ćemo imati kroz svu vječnost. Ova nas značajna istina potiče da njegujemo sve snage koje nam je Bog dao kako bismo osposobili karakter da služimo Bogu ne samo u ovom, već i u budućem svijetu.

Ukratko rečeno: Ljudi će u budućem svijetu imati fizička tijela kao ova danas, ali bez ograničenja grijeha, bolesti i smrti. Bog ne namjerava ukloniti nedostatke u svojem izvornom materijalnom stvaranju tako što bi načinio drukčiju, nefizičku, “duhovnu” tvar. Umjesto toga obnovit će sve stvoreno da bude savršeno kao u početku. Ono što je pri stvaranju bilo “veoma dobro” pokazat će se “veoma dobrim” i nakon konačne obnove.
Samuele Bacchiocchi

——————————————