Ako stavite jednu vrstu jastreba u ograđeni prostor promjera 1,5 do 2 metra, a iznad njega otvoreno nebo, ptica će, unatoč svojoj sposobnosti da leti, biti apsolutni zatočenik. Razlog tomu je da taj jastreb uvijek počinje letjeti sa zaletom na zemlji od oko 3,5 do 4 metra. Bez prostora za trčanje, kako je navikla, ta ptica neće ni pokušati poletjeti. Ostala bi doživotni zatočenik u malome zatvoru bez krova.
Slično se događa i s običnim šišmišem. To je malo noćno stvorenje izvanredan letač, pravi zračni akrobat, gospodar letenja u mraku. Međutim, taj leteći virtuoz ne može poletjeti s ravne površine. Ako ga postavite na tlo ili kućni pod, moći će samo bespomoćno bauljati naokolo i, bez sumnje bolno, tražiti neku uzvisinu na koju bi se popeo i otisnuo se u zrak.
Spomenimo još i bumbara. Toga zanimljivoga insekta, koji krši sve zakone aerodinamike, ipak odličnog letača, stavite u čašu s ravnim dnom i ostavite ju otvorenu. Ostat će tamo dok ne ugine. On uopće ne vidi razlog da potraži izlaz iznad sebe, gdje je otvoreno. Umjesto toga, bumbar se kreće po dnu čaše, kruži upirući se o stijenke uzaludno tražeći rub s kojega bi se otisnuo u slobodu.
Jedna od najopasnijih čovjekovih osobina i navika je postupanje poput jastreba, šišmiša i bumbara koje smo spomenuli. Lijepo nam je dok letimo, dok život ide kako bismo samo poželjeli. Tu svi znamo biti virtuozi, znamo živjeti lijepo. Ali ima dana kada padnemo na tlo. Nema onoga tko nije iskusio probleme i doživio frustracije zbog nečega što ne može riješiti. One lakše brige rješavamo vlastitim nastojanjima iz vlastita iskustva. Za teže probleme tražimo pomoć drugih ljudi, a to se sve i dalje svodi na djelovanje u našoj ravni, tu na tlu, horizontalno. Međutim, kada nam nevolja izgleda poput zida, kada ostali iz naše ravni samo sliježu ramenima, što tada?
Prema našim navikama, u vrlo teškim okolnostima mi ćemo i dalje bauljati naokolo bespomoćno tražeći uzvisinu kao rješenje da se otisnemo u slobodu. Ali sjetite se da smo svim onim letećim životinjama ostavili otvoreno nebo iznad glave. I vi imate bogomdana krila. To je vjera koju je Bog svakome udijelio, samo trebamo okrenuti prema gore, prema Bogu i potruditi se da poletimo.
Jedan od mnogih iskusnih vjernih ljudi u Bibliji je pisao: “K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć? Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.” (Psalam 121:1,2) “Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš. Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje.” (Psalam 123:1,2)
I prorok Izaija ohrabruje svakoga od nas da pogledamo prema gore, u Boga, u vrijeme kada klonemo ovdje na tlu, gdje ne vidimo izlaza: “Onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima.” (Izaija 40:31) Podignite pogled, pozovite vječnoga Savjetnika, jer i kada se ne nadate rješenju briga, iznad vas je slobodno nebo i ruka vašega Boga koja je ispružena da vam pomogne.
Željko Bošnjak