Na oko 750 metara visine na planini Parnas, u Grčkoj, nalazi se drevno svetište Delfi. Nakon dužeg i napornog uspinjanja po vrlo strmim stazama, tamo možete naići na golemi stadion, veći od nogometnog igrališta, sa kojega se pruža spektakularan pogled na lance krševitih planina i njihovu netaknutu prirodu. Stari su Grci vjerovali da im se u tamošnjem hramu, putem proroštva, obraćao sam bog Apolon. On im je, navodno, otkrivao sve što se tiče ratovanja, posla i ljubavnih odnosa. Pojedinci iz cijeloga helenističkog svijeta donosili su bogate darove za Apolona, samo da čuju što ih očekuje u budućnosti.
U posjetu Delfima obišla sam i ruševine spomenika i hramova posvećenih mnogim poganskim bogovima. Unatoč činjenici da sam se nalazila u svetištu onih koje Biblija naziva lažnim bogovima, gotovo sam mogla osjetiti Božju nazočnost. Prirodno prostranstvo koje se pružalo pred mojim očima i moja malena pojava spram njega, natjerali su me da razmišljam o bogoštovlju koje su prakticirali stari Grci. Za njih, Delfi je bilo mjesto božanskog otkrivenja. Oni su čvrsto vjerovali da Apolonova proročanstva uvijek govore istinu. Mi danas tako|er vjerujemo da je crkva mjesto gdje Bog otkriva svoju volju. Ali to ima drugačiju svrhu.
Dugo nakon što je bio svjedokom Isusovog preobraženja na gori i grmljavine Božjeg glasa iz oblaka, apostol Petar je to svoje iskustvo opisao slično iskustvu Mojsija koji je na Sinaju od Boga primio Deset Zapovijedi: “I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori.” Iskustvo koje je tada doživio pomoglo mu je da izgradi svoje povjerenje u Božju riječ i da bude bolji čovjek, kojega danas poznajemo kao pobožnog Isusovog apostola.
Mnoge su kulture, tradicionalno, mjesta svojega bogoštovlja podizali na brdima, planinama ili umjetnim uzvišenjima kako bi svoje hramove približili nebu. Boravak u takvim svetištima ljudima bi pomogao da nadiđu svjetovnost i svoje misli posvete božanskim stvarima. Delfsko je svetište načinjeno prema tom modelu. Ali kakav je bio utjecaj njihovog bogoštovlja na njihov karakter?
U Starom Zavjetu je zapisano iskustvo patrijarha Jakova. Jedne je noći, dok je spavao na otvorenom, sanjao ljestve koje dosežu nebo i čuo Božji glas koji mu se obraćao. Kada se probudio, oduševljeno je rekao: “Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao… Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!” Potom je na tom mjestu uzdigao jedan kamen kao znak svetog mjesta. Svoj je put dalje nastavio s čvrstom odlukom da bude vjeran i poslušan Bogu. Tako vidimo da posvećeni prostor i pronalaženje istine nije sve. Stari su Grci u nečemu promašili. Njihovi su bogovi djelovali prema istim nagonima i motivima kao i oni sami. Gnjev, zavist, strah, ljubomora i ostala ljudska osjećanja bila su značajka ponašanja njihovih božanstava. Ona nikako nisu mogla biti uzorom prema kome bi ljudi poduzeli neku promjenu i postali bolji. Zatim, iako su od Apolona primali otkrivenja, smatrali su da ništa ne treba mijenjati. Sve je bilo već određeno.
Suprotno tome, mi vjerujemo da naš Bog ne propisuje detalje naše budućnosti. On nas poziva da imamo vjeru u njega i mirno surađujemo s njime za našu budućnost. Našega Boga ne pokreću ljudski nagoni. On je svet i djeluje iz ljubavi. Stojeći na vrhu Parnasa, postalo mi je jasno što je pravo bogoštovlje: sveto iskustvo s Bogom tijekom kojeg dolazi do promjene, do preobraženja grešnog čovjeka. To je ono što se dogodilo Savlu, progonitelju kršćana, kada je susreo Isusa licem k licu, nakon čega je postao apostol Pavao. Isto se dogodilo i Jakovu nakon što mu se Bog obratio u snu. Nove odluke, jača vjera, bolji karakter.
Kako je s vašim bogoštovljem u domu i crkvi? Ima li za vas osobitog značaja što je crkva na brdu ili mislite da je važnije na bogoslužju svoje srce otvoriti za Božji utjecaj? Ne zaboravimo da iskustvo bogoštovlja potiče promjenu. Ono nam ne donosi samo otkrivenje istine, već pomaže i da naučimo živjeti prema toj istini. Bogoštovlje, zatim, otkriva i naše odgovornosti. Stari su Grci sebe vidjeli samo kao šahovske figure u rukama sudbine. Ali kada je Pavao susreo Boga on je odlučio poći novim životnim putem. Kada je Jakov čuo Božji glas, zavjetovao se Bogu na vjernost u svemu, pa i u materijalnim darovima. Obećao je da će mu vjerno davati deseti dio od svih dobara koje bude imao. Pravo bogoštovlje grešnike mijenja po uzoru na dobroga i svetog Boga.
Gore, u Delfskom svetištu, drevni su Grci, na neki način, imali dobru zamisao. Bilo je to prekrasno, gotovo savršeno mjesto za bogoštovlje. Ali ja sam zahvalna što tamo gore nisam naišla na nekakvog ćudljivog boga sudbine, već mudrog i dobrog Boga ljubavi.
Michelle Beach Izzo