Brojni su proroci predvidjeli rođenje Isusa Krista; bezbrojni su učenjaci analizirali njegov život i smrt; prepoznali su ga dostojanstvenici, vjerske vođe i tisuće sljedbenika; ali su dvije ponizne žene, bez ugleda u društvu, bile možda najvažnije osobe u Isusovom životu. Obje su se zvale Marija.
Mi ne možemo zamisliti kako se Marija, Isusova majka, osjećala kada je rađala Božjeg Sina. Možemo se samo pitati što je mislila kada je vidjela bebu. Što je ispunjavalo njezin um dok je svoga Spasitelja povijala u pelene? Nemamo nikakvu predstavu o onome što se u njezinim mislima događalo te noći. Ono što znamo je da joj je Bog povjerio najodgovorniju ulogu u ovoj drami koju proživljava čovječanstvo. Ona je trebala hraniti, odjevati i odgajati njegovog Sina. Morala ga je obrazovati i pjevati mu. Da se pitalo ljude, mnogi bi rekli da je premlada za toliku odgovornost. Bila je i siromašna. Kako bi ona mogla pružiti Mesiji odgoj kakav mu je bio potreban? Ona nikada prije toga nije imala djecu; nije li bilo bolje povjeriti tu odgovornost nekoj iskusnijoj ženi? Tu je i Nazaret. Kako je Marija mogla podizati Sina Božjeg u takvome mjestu? Kako ga je zaštitila od stalnog zlog utjecaja okolice?
“Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga”, rekao joj je anđeo Gabriel. Možda je negdje i postojalo neko bolje mjesto, bolja okolica ili osoba s boljim društvenim položajem. Bilo je vjerojatno boljih kuća i sposobnijih učitelja koji bi ponudili sustavno obrazovanje i bolji glazbeni odgoj. ALI NIJE BILO BOLJE ŽENE. Bog nije mogao povjeriti bilo kojoj ženi da bude majka Mesije. Tako je Marija postala najbliskije povezana osoba s Bogom od bilo koga u povijesti. To je bio divan dar, ali i najteža stvar koja se od nje ikada zahtijevala.
Dok su je susjedi ogovarali zbog njezine tajanstvene trudnoće i dok su mnogi govorili kako je najbolje da se otkaže vjenčanje s Josipom, Marija je patila, ali je vjerovala Bogu. Dok je Isus rastao i napredovao, ona je uvijek bila uz njega. Tješila ga je kada su ga druga djeca vrijeđala zbog njegovog nepoznatog porijekla. Poučavala ga je najbolje što je mogla o Bogu Ocu i postavila mu temelj na kome je gradio spoznaju o svojoj ulozi koju je trebao odigrati jednog dana. Marija je uz golemu požrtvovnost i nerazumijevanje ljudi oko sebe, stvorila dom za Boga dječaka, Boga mladića i Boga čovjeka.
Toga nedjeljnog jutra, prvoga dana u tjednu, Marija Magdalena je mislila da će joj srce pući od boli. Suze su joj zamaglile vid, a tijelo je drhtalo od jecaja. Još uvijek se nije mogla odvojiti od praznog groba i posmrtnih povoja Isusa Krista. Taj joj je čovjek bio sve. Zbog njega je ostavila prijašnji način života, a sada je mrtav. Marija je željela da je i ona mrtva s njim. Sjećala se kako joj je dao novi početak kada ju je oslobodio pobješnjelih muškaraca koji su je htjeli kamenovati kao bludnicu. Zatim je opet pala i krenula starim putem. Sedam puta je dozvolila da je grijeh odvuče od Krista. Sedam puta je iskusila poraz. Ali je i najmanje sedam puta došla Isusu za oproštaj. Tako je sedam puta krenula u novi početak. Prezrena od ljudi i izmučena vlastitim žudnjama, ona se ipak mogla osjetiti prihvaćenom. Marija Magdalena je zavoljela Boga.
Dok je išao prema Šimunovoj kući, gdje je pozvan na večeru, Isus je vjerojatno bio opterećen mislima o predstojećim događajima. Znao je što ga čeka kada padne u ruke onih koji su ga mrzili. Znao je da će mu trebati osobita duševna snaga. Vjerojatno je čeznuo za nečjim jednostavnim povjerenjem, jednostavnom ljubavlju i jednostavnom pažnjom. Upravo to je i dobio iste večeri, i to od bivše bludnice. Marija Magdalena mu je prišla dok je sjedio za stolom okružen mnoštvom drugih gostiju. Znala je da to vjerojatno nije bilo pravo vrijeme i pravo mjesto. Ali nije marila. Znala je da ona nema što tražiti na toj večeri. Ali nije marila. Tu je bio Isus i ona mu je htjela reći hvala za sve. Izlila je skupocjeni parfem na njegova stopala. Ljudi su bili šokirani tim razbacivanjem novca zbog prašnjavih nogu. Ali Marija je znala samo to da joj je taj čovjek pokazao više ljubavi nego što je mislila da je moguće dobiti. Isus ju je spasio i on joj je bio sve.
Počela je plakati, a suze su padale po njegovim nogama. Brisala ih je svojom kosom. Ona nije znala da će Isus uskoro umrijeti i da će oproštaj njenih grijeha postati više od obećanja. Ona nije znala da je njezin skupocjeni miris bio jedina tekućina kojom je on pomazan za smrt.
Sada, dok je stajala kraj groba, osjećala je kako tuga potpuno ispunjava njeno srce. Izgubila je jedinog koji ju je istinski volio u svijetu koji ju je prezirao. Ali nije dugo čekala i on joj se pokazao, tu pokraj groba. Njezina je vjera bila nagrađena, a radost potpuna.
Dvije Marije su istaknuti likovi u Isusovom životu. Obje su bile nisko vrednovane u društvu u kome su živjele, ali su ipak bitno označile čitav njegov život. Jedna ga je prva dočekala dok je izlazio iz utrobe, a druga ga je prva susrela kraj groba. Jedna je bila djevica, a druga bludnica. Jedna je bila optužena za preljub, a druga je činila preljub. Jedna je živjela čistim životom, a druga je griješila i uvijek iznova dolazila Isusu za oproštaj. Jedna je novorođenog Mesiju povila u pelene, a druga ga je svojim parfemom pripremila za smrt. Obje Marije su bile kraj njega onda kad ih je najviše trebao. I on je objema zauvijek promijenio život. Bog je učinio sve da nam pokaže koliko treba nas i našu ljubav i vjeru. A svatko od nas treba promjenu svoga života.
Larisa Myers