Veliki su gradovi zbilja stjecište svega i svačega, pa tako i trgovina svakakvih profila. Mnogi mali dućani prodaju čak i bezvrijedne stvari, dok ima i onih koji prodaju rijetke dragocjenosti i starine. Snalažljivi kupci na takvim mjestima mogu pronaći pravo blago među starudijom.
Jednoga dana neki je zaljubljenik u starine ušao u jednu od takvih trgovina. S uživanjem je pregledavao komad po komad izložene robe. U svome je zanosu slučajno nogom udario mačku koja je pila mlijeko iz tanjura na podu. Kratko se ispričao trgovcu što mu je udario mačku i vratio se stvarima na polici. Ali oko mu je zapelo za tanjur iz kojega je mačka pila mlijeko. Stručnjak je odmah prepoznao vrijedan komad posuđa iz drevne Kine, iz razdoblja dinastije Ming, vrijedan stotine tisuća kuna. A sada je bio tu, na podu, i iz njega se hranila obična mačka! Posjetitelj je pomislio kako trgovac očito nije bio svjestan vrijednosti toga tanjura.
Čovjek je odmah počeo smišljati kako da dobije tanjur što povoljnije, a da trgovac ne sazna što zapravo prodaje. Okrenuo se vlasniku trgovine i rekao: “Znate, gospodine, vi imate vrlo zanimljivu mačku. Tako bih volio da je kupim.”
“Drago mi je, ali moja mačka nije za prodaju. Osim toga, to je samo obična mačka. Imam ih na desetine tu u dvorištu.”
“Ali ja insistiram! Što kažete na ponudu od 400 kuna za tu mačku?”
“O, to je vrlo darežljivo od vas”, smiješio se trgovac. “Osobno ne mislim da je ta mačka vrijedna 400 kuna, ali ako tako jako želite tu mačku, prodano!”
Čovjek je platio za mačku, a onda dodao: “I još samo jedna stvar. Trebat će mi i neka posuda iz koje ću hraniti tu mačku. Recimo da vam platim još nekih 10 kuna za taj šareni tanjur iz koga je do sada pila mlijeko?”
“Ah, gospodine, takvo što nikada ne bih mogao učiniti”, iznenadio se trgovac. “Vidite, to nije običan tanjur. On je rijetkost iz Kine, iz razdoblja Ming, za koju je nemoguće odrediti cijenu. I još nešto – od kad sam počeo hraniti životinje iz toga tanjura prodao sam već 12 mačaka!”
Trgovac starinama očito je degradirao posudu od velike vrijednosti da bi podigao vrijednost svojih mačaka. Time samo otvorimo misli da pokušamo približni shvatiti Božji postupak. I on je upotrijebio nešto velike vrijednosti da bi nas podigao, dao nam vrijednost i vječnost. Božji je Sin postao bespomoćno dijete i kasnije čovjek, da bi nam dao vrijednost koju smo davno izgubili. Išao je još i niže. Biblija svjedoči: “On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.” Rezultat toga je da smo mi postali neprocjenjiva dragocjenost, kada živimo u vjeri i nadi. I o tome Bog kroz Pismo kaže: “Budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti PREDRAGA SVOJINA mimo sve narode.”
Postoji još jedna pouka iz događaja u trgovini starinama. Tamo su mušterije koje nisu bile stručnjaci za antikvitete jednostavno prolazile pored posude s mlijekom ne znajući pored kakvoga blaga prolaze. Od sada malo razmislite kako se odnosite prema svojim bližnjima. Vi samo mislite da svakoga dana prolazite pored obične osobe. Ali svi su ti ljudi, zajedno s vama, neprocjenjivo blago jer je ljudima Bog dao vrijednost. On nas je tako volio da je sebe dao kako bi nas izbavio i uzdigao.
Željko Bošnjak