“Bolje ikad, nego nikad,” mogli bi reći stručnjaci koji su radili na svršetku sveobuhvatnog rječnika jednog jezika izumrlog prije više od dvije tisuće godina. Nakon gotovo cijelog stoljeća, znanstvenici Sveučilišta Chicago tvrde da su završili konačnu verziju akadijskog rječnika. To je jezik kojim se govorilo u drevnoj Mezopotamiji, na samom početku procvata tamošnje civilizacije.
Tragovi akadijskog jezika nalaze se u jezicima poput arapskog i hebrejskog, a temeljna postignuća akadijskih govornika iz drevnih vremena – kako to pokazuje ovaj rječnik – izravno su povezana s našom modernom civilizacijom.
Na priručniku pod nazivom Čikaški asirijski rječnik počelo se raditi 1921. godine. Stručnjaci Sveučilišta Chicaga pokušavali su prikupiti i ujediniti sve znane dokumente i prijevode na tom drevnom jeziku. U to vrijeme, znanstvenici su jezik prvih civilizacija nazivali asirijski, no kasnije su saznali da se asirijski razvio iz još starijeg jezika, kojeg su nazvali akadijski. Tisućama godina to je bio najrasprostranjeniji jezik na području Bliskog istoka. Tako kaže Gil Stein, direktor Orijentalnog instituta na Sveučilištu Chicaga. On kaže da je u istraživanju akadijskog jezika pomogla analiza modernih jezika koji su se iz njega razvili: “Akadijski je semitski jezik srodan suvremenim jezicima Srednjeg istoka, poput arapskog i hebrejskog. Akadijska riječ za kuću beyth ili betu, ista je u arapskom – beyt ili hebrejskom – beyt.
Dobar dio modernih saznanja o akadijskom temelji se na glinenim pločama pronađenim u arheološkim iskopinama. To su, u neku ruku, bile prve knjige koje su se koristile, primjerice, za računovodstvo, ali i za osnovnu komunikaciju. Brojna postignuća civilizacije koja je započela prije više od četiri tisuće godina na području današnjeg Iraka očita su i danas, kaže Stein: složena poljoprivreda, korištenje kotača za transportna vozila, razvoj velikih urbanih središta i pisanje. Najstarija pismena priča je ep o Gilgamešu, mezopotamskom kralju koji je želio bit besmrtan, sve dok jednoga dana nije shvatio da će i on, kao i svi ljudi, umrijeti.
Ovaj odlomak iz Gilgameša čitao je Mathew Stolper iz Orijentalnog instituta Sveučilišta Chicaga. On kaže da poznavanje modernih jezika pomaže znanstvenicima u otkrivanju kako je akadijski mogao zvučati, no i to je samo nagađanje: “Recimo, kad se radi o samoglasnicima – znamo da su neki bili dugi, a neki kratki, ali ne znamo kako su točno različiti ljudi u različita doba izgovarali duge i kratke vokale”.
Znanstvenici u 19. stoljeću sakupili su drevne ploče nađene u iskopinama pored Mosula u Iraku, kako bi preveli ep o Gilgamešu s akadijskog na engleski i ostale moderne jezike. Bili su facinirani otkrićem da se u epu opisuje velika poplava slična priči o Noi iz hebrejske Bibilije. Mathew Stolper kaže da je istraživanje sadržaja glinenih ploča pružilo znanstvenicima izravan uvid u život drevnog svijeta: one, naime, sadrže brojna pisma i kratke poruke slane prijateljima, članovima obitelji i poslovnim ljudima. Znanstvenici su preveli i poruke mladih učenika, kojima oni traže svoje roditelje novčanu pomoć. To je još jedna tradicija koja se pokazala otpornijom i od najstarijih spomenika. Mnoge takve molbe mladih Stolper nalazi duhovitima: “Oni su poput komičara. Neprestano jadikuju: “Mi umiremo, jedva preživljavamo, zašto nam ne pomognete?” Jedna od mojih omiljenih rečenica u starom babilonskom pismu je jedan odgovor neke osobe na žalbu za koju je očito postojao određeni razlog. On je glasio: “Ne brini o ničemu.” Ta se rečenica ponavlja nebrojeno puta i, ako to mogu reći, vrlo je suvremena”.
Mathew Stolper kaže da je ovakva moderna vrsta uvida u najstariju civilizaciju omogućena arheološkim otkrićima i mogućnošću dešifriranja drevnih tekstova. To je nešto što Grci i Rimljani, koji su živjeli nekih dvije tisuće godina kasnije, nisu imali, pa tako ni nisu mogli poznavati vlastitu drevnu povijest, kaže on. Tek završeni rječnik predstavlja alat koji će znanstvenicima pomoći pri daljnjim istraživanjima