Pričalo se po gradu da je neka stara prosjakinja toliko nakupila novca tijekom mnogih godina prosjačenja, da je izvan grada imala veliku kuću koju je podigla djeci, a sebi za sigurnost u starosti. Isprva nisam htio povjerovati u takvo što, ali dovoljna je samo jedna takva glasina da u meni i mnogim drugim iskrenim darovateljima pobudi sumnju u čestitost namjera siromaha. Danas više ni prosjaci ne profitiraju kao nekada. Neki su među njima stvarno lažni siromasi. Neki ne žele raditi pa im je lakše moliti za milostinju. Ali zbog takvih još više trpe oni koji uistinu trebaju materijalnu pomoć. Što vi pomislite kada vas netko zamoli za nešto novca ili odjeće?
Svejedno, Bogu su ugodni ljudi koji iskreno daju, bez dvojbe. Piše: “Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer Bog ljubi vesela darivaoca.” Tako vidimo da kršćansko darivanje ne bi trebalo biti vođeno sumnjama ili željom da se ističemo u pravednosti, već da to činimo u milosti i sažaljenju. A što i kako darivati te činiti ostala dobra? Gdje je motiv našega davanja?
Isus je ovako savjetovao svoje učenike kada su polazili na put: “Badava ste primili, badava i dajte!” A što smo to mi badava primili od Boga? Zar nisam ja sve stekao svojim trudom? A, ne. Postavimo sebi ovakvo pitanje: A što je s mojim trudom kada se razbolim i padnem na teret drugima? Ili mislimo da nam se nikada ništa ne može dogoditi? Budimo zahvalni na zdravlju, vremenu, životu i prilikama da zarađujemo. A da i ne spominjemo vrijeme milosti koje je Bog podario grešnome čovječanstvu da bismo se popravili. Zbog velikodušnoga opraštanja grijeha, njegova strpljenja s nama, te zdravlja, mudrosti i života koji nam je Bog dragovoljno dao, i mi bismo trebali biti velikodušni.
Vrijeme je, a ne novac, jedan od najvrednijih posjeda. Vrijeme je dragocjenije od plemenitih metala. Ono je vaš dio na Zemlji – vaš dar od Boga. Budući da je vrijeme moguće pretvoriti u razne stvari, kao što je novac, moramo ga visoko cijeniti. Lako je dati novac, ali što se događa kada netko zahtijeva naše vrijeme? Ponekad je to najdragocjenije što možemo dati nekome kome je potrebno. Davanjem našega vremena mi priznajemo Božji autoritet. Ako smo skloniji rješavati probleme novcem, a ne odvajanjem svojega vremena, tada polažemo ruku na ono što zapravo pripada Bogu. Zašto?
Vi ste dragocjeni. Bog vas je načinio od materijala male vrijednosti, ali je u vas uložio svoje vrijeme, energiju i kreativnost da bi vas oblikovao tako jedinstvenima. On vas je stvorio na svoju radost i u želji da imate zajedništvo. Dao vam je vrijeme života da biste ga upoznali i mudro se pripremali za njegovo kraljevstvo koje dolazi, a ne samo za vlastito zadovoljstvo. Zato ste svakoga trenutka pozvani da odlučujete hoćete li priznati Božje vlasništvo nad vašim vremenom i novcem ili ćete to poricati. Kada budete priznali Božju vlast nad svime, iskusit ćete duboki mir i povjerenje da vam ništa neće nedostajati, kako je i obećao.
Zato se ne čudite kada čujete i ovo: dajte od sebe slobodno očekujući da vam se vrati! Bog nas poziva ne samo da dijelimo s bližnjima koji su u potrebi, već nam obećava da ćemo iskusiti veliko zadovoljstvo i posebne blagoslove u davanju. Davanje je jedan od čudesnih izvora radosti. Biblijski je poznato da jednako davatelj i primatelj imaju blagoslove od toga. Prorok piše da je ovo Bogu po volji i da to prima nagradu od njega: “Kidati okove nepravedne, razvezivat’ spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut’ poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti… Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, Jahve će te vodit’ bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit’ kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši.”
To je ovozemaljska nagrada. A o onome što čeka pravedne kada Isus dođe i vrati naš planet u nebesko kraljevstvo ne može ni naša mašta progovoriti. Dakle, dajte i dat će vam se.
Željko Bošnjak