Isus je ispričao prispodobu o bogatašu kojemu je za srce priraslo njegovo bogatstvo (Luka 12,16-21). Imao je više ljetine nego što je moglo stati u njegove žitnice pa je odlučio srušiti stare i sagraditi veće. (Zašto jednostavno nije sagradio još koju? Ovim se Isus podrugnuo rasipnosti bogatstva.) Ovaj je čovjek mislio da će se tako osigurati za cijeli život. Moći će se opustiti i reći: “Dušo… jedi, pij, uživaj!”
Ali Bog je imao drukčiji plan. čovjek će te noći umrijeti ostavljajući svoje veliko bogatstvo drugima. “Da, čovjek je lud ako zgrće zemaljsko blago a nema prisne zajednice s Bogom”, zaključio je Isus.
U ovom svijetu ljudi sve mjere novcem, ali Bog ima sasvim drugo mjerilo. Od starine se kaže: Ne možeš ga ponijeti sa sobom. Sve što čovjek može ponijeti jest “bogatstvo koje pred Bogom vrijedi”. Zato psalmist kaže: “Zato se ne žalosti, kad se tko obogati.” (Psalam 49,16) Razmislite koji trenutak gdje je vaše blago.
Randy i William J. Petersen