Od svih opisa Boga što ih nalazite u svojoj Bibliji, ni jedan nije ljepši od ovoga napisanog samo trima kratkim riječima: “Bog je ljubav!” (1. Ivanova 4,8) Te su riječi krunska objava o Bogu. On ne samo što posjeduje silu i mudrost, ne samo što je beskrajna dobrota i istina, već je i izvor ljubavi. On je Predivni Spasitelj, Vrhovni Zakonodavac i Vječna ljubav.
U svom Komentaru Ivanova Evanđelja, Godet kaže: “Ovo je upućivanje Zemlje u tajne Neba. Bog je od vječnosti Otac — što će reći Ljubav.” “Ljubav je osnova Božjeg Bića”, kaže Stephenson u svojoj knjizi Chief Truths of the Christian Faith. “Ljubav je Njegova narav i bit, tako da kad god Bog nešto namjerava i oblikuje, to namjerava i oblikuje Ljubav. Ljubav je vrhovno načelo koje upravlja svim Njegovim postupcima. Ona je vrhunska spona između Njega i svega stvorenog, vrhunska veza između Osoba Svetoga Trojstva. Kad bi se božanska narav mogla izraziti jednom jedinom riječju, ta bi riječ zasigurno bila Ljubav.”
Zbog te veličanstvene činjenice, te najdublje nebeske tajne, zbog toga što je ljubav, Bog je donio uzvišenu odluku da preuzme oblik ljudskoga tijela i u osobi svoga Sina živi na Zemlji kao čovjek.
U Vašoj Bibliji piše: “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine niti jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16) Zašto je to Bog učinio? Jedini odgovor je: ljubav. Vidio je da je to jedini način da čovječanstvo oslobodi iz ropstva grijeha u koje je palo kao posljedica žalosne tragedije opisane u trećem poglavlju knjige Postanka. Budući da su stanovnici Zemlje bili stvorenja načinjena Njegovom rukom, On ih je volio i sažalijevao zbog jada i patnji koje su ih snašle. Želio je s njima ponovno uspostaviti zajednicu kakvu je u Edenskom vrtu uživao s Adamom i Evom.
Sam čovjek nije mogao obnoviti taj odnos; otišao je predaleko. Preduboko je potonuo. Bio je moralno oslabljen grijehom i po Božjoj naredbi osuđen umrijeti. (Postanak 2,17)
Bog nije mogao učiniti ništa drugo osim da sam primi kaznu što ju je odredio za grijeh. Istina, mogao je opozvati svoj Zakon i reći da njegovo prestupanje nema posljedica; ali da je to učinio, ugrozio bi temelje na kojima počiva Njegova vladavina nad cijelim svemirom. Kazna za neposlušnost je smrt, i tu je kaznu morao platiti ili počinitelj ili sam Zakonodavac.
Budući da je Bog ljubav, On je izabrao ovo posljednje, premda je znao da to neizbježno vodi na Golgotu.
Stoga je u određeno vrijeme došao na ovu Zemlju da živi među svojim stvorenjima u zauvijek tajanstvenom i zauvijek slavnom činu utjelovljenja. “Bog bijaše Onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom.” (2. Korinćanima 5,19)
Bio je to kratak boravak na Zemlji, ali zato prepun ljubavi. Od Nazareta do Maslinske gore nastojao je uvjeriti čovječanstvo u svoju neumrlu ljubav. Iz Njegova nježna srca izlijevala se ljubav u beskrajnoj rijeci blagih riječi i ljubaznih djela.
Poput dobrog Samarijanca iz usporedbe koju je sam ispričao, vidao je rane svojih neprijatelja. Bio je prijatelj siromašnima, bolesnima i odbačenima. Volio je djecu, mlade i stare.
Pozivajući jedno malo dijete k sebi, rekao je učenicima: “Vaš otac nebeski neće da se izgubi ni jedan od ovih malenih.” (Matej 18,14) “Pustite dječicu da dođu k meni”, dodao je, “nemojte im braniti, jer je takvih kraljevstvo Božje.” Samo Onaj kojemu je srce ispunjeno ljubavlju može izgovoriti takve riječi.
Opisujući susret Isusa i bogatog mladića, Vaša Biblija kaže: “Isus ga nato pogleda i zavoli.” (Marko 10,21)
“Gledaj kako ga je ljubio!” govorili su Židovi kad su vidjeli da Isus zajedno s Marijom i Martom plače zbog smrti njihova brata.
Ljubav je bila središnja tema Njegova nauka. Njegovi učenici, rekao je, trebaju ljubiti ne samo prijatelje nego i neprijatelje. Trebali su činiti dobro onima koji su ih mrzili i moliti za one koji su ih progonili. (Matej 5,44) Trebali su ljubiti Boga svim svojim srcem, dušom, umom i snagom; a svoje bližnje kao sebe same. (Matej 22,37-39)
“Onaj koji me ljubi”, rekao je, “njega će ljubiti Otac moj i ja ću ga ljubiti.” (Ivan 14,21)
“Otac sám vas ljubi”, uvjeravao je svoje sljedbenike, “budući da ste vi mene ljubili.” (Ivan 16,27)
Učio je ljude da Boga nazivaju Ocem, što je za većinu bila novost. Oni su bili tako daleko odlutali od Boga da su Ga zamišljali strogim, okrutnim i nepristupačnim. Bog nije takav, govorio im je Isus. Naprotiv, On je nježan, blag, pažljiv i pun razumijevanja. “Kada molite”, govorio je, “recite: Oče naš, koji jesi na nebesima.” (Luka 11,2)
Mnogi, upozoravao je, slični su izgubljenom sinu koji oholo i samouvjereno napušta dom da bi uživao u grješnim zadovoljstvima. A rezultat su mnoge nevolje i jadi. Ali ako se pokaju i vrate Bogu, naći će nebeskog Oca punog ljubavi koji ih čeka raširenih ruku.
Upotpunjujući svoju objavu o Božjoj ljubavi, Isus je na kraju pošao na križ. Tamo, kao Božji Sin i istodobno kao bezgrješni predstavnik čovječanstva, sa svojom božanskom i ljudskom naravi, neodvojivo stopljenima, prinio je potpunu, savršenu i zadovoljavajuću žrtvu za ljudske grijehe. Tako je kazna plaćena. “Jer kao što su nepokornošću jednog čovjeka svi postali grešni, tako će i pokornošću jednoga svi postati pravednici.” (Rimljanima 5,19)
Ta žrtva nije ni u kom slučaju trebala zadovoljiti neko srdito božanstvo. Zapravo, Bog je žrtvovao samoga sebe, kao što smo čitali: “Bog je tako ljubio svijet… da je dao…” U tom uzvišenom djelu sudjelovale su sve tri Osobe božanskog Trojstva, što otkrivaju predivne riječi: “Krist je po vječnom Duhu prinio sam sebe Bogu kao žrtvu bez mane.” (Hebrejima 9,14) Osim toga, Kristova žrtva bila je potpuno dragovoljna. “Sin Čovječji nije došao da Mu služe, nego da On služi i da dadne svoj život kao otkup umjesto svih!” (Matej 20,28) “Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem.” (Ivan 10,18)
“Naš Spasitelj, Isus Krist”, rekao je Pavao, “dao je samog sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja.” (Titu 2,13.14)
“On je to učinio… prinoseći samoga sebe.” (Hebrejima 7,27) On “dade samog sebe kao otkup umjesto sviju”. (1. Timoteju 2,6) “Isus Krist je sam sebe predao za naše grijehe da nas izbavi od sadašnjeg pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Boga, Oca našega!” (Galaćanima 1,4)
Ovdje se, u djelu potpunog predanja i pokornosti, dragovoljnog davanja života da bi drugi mogli živjeti, očitovala savršena ljubav. Nikad nećemo saznati koliko je utjelovljenje koštalo Boga Oca. Također ostaje tajnom koliko je značilo za Boga Sina umrijeti za čovječanstvo. To ne razumiju čak ni anđeli. To će biti tema beskrajnih razgovora i čuđenja za svu vječnost. (1. Petrova 1,11-13) Bez obzira na sve to, posljedice su jasne.
“Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini umjesto nas grijehom, da mi u Njemu postanemo pravednošću Božjom.” (2. Korinćanima 5,21) “Krist nas je otkupio od prokletstva grijeha, postavši za nas proklet.” (Galaćanima 3,13)
“Za naše grijehe probodoše Njega, za opačine naše Njega satriješe. Na Njega pade kazna — radi našeg mira, Njegove nas rane iscijeliše… I Jahve je svalio na Nj bezakonje sviju nas.” (Izaija 53,5.6) “Među zlikovce je bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi.” (12. redak)
Nikad nećemo saznati kakvu je užasnu patnju to nošenje grijeha prouzročilo Božjem Sinu, ali je sigurno doseglo krajnje granice zbog potpune savršenosti Njegova karaktera. Biskup B. F. Westcott kaže: “Kakav jest, čovjek ne može osjetiti potpuno značenje smrti… ali je Krist u svom bezgrješnom savršenstvu shvatio njezinu grozotu. U toj činjenici počiva beskrajna razlika između Kristove smrti i smrti najsvetijeg mučenika.”
Na Njega, koji je izišao od Boga, s mislima što su bile povezane s Očevim mislima i sa svom istančanom osjetljivošću savršena karaktera, na Njega je pala užasna kazna za grijeh. Nije čudo što u Pismu čitamo da smo kupljeni “otkupninom”. (1. Korinćanima 6,20 DF)
Samo je savršena ljubav u srcu Onoga koji vječno ljubi mogla stvoriti takav plan spasenja i toliko pretrpjeti da bi ga potpuno ostvarila.
Pokušavajući vjernike u Filipima upoznati s čudesnom naravi božanske žrtve, apostol Pavao je napisao ovaj prekrasni opis: “On (Isus), božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio, uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu. Zato Ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade Mu jedincato ime koje je iznad svakog drugog imena, da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića, i da svaki jezik prizna na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist.” (Filipljanima 2,6-11)
Tako je Bog nastojao premostiti provaliju što ju je grijeh stvorio. Petar je pisao da je “Krist jedanput umro radi grijeha, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu”. (1. Petrova 3,18)
Zbog čudesne i slavne božanske žrtve i moći ljubavi koju je otkrila, pogledajte ponovno na Isusa koji visi na križu! Promatrajte Onoga u kome je prebivala svaka istina, kako umire za one u zabludi! Gledajte Onoga koji je izvor svjetla, kako umire za one u tami! Gledajte Onoga koji je utjelovljena mudrost, kako umire za nerazumne i neznalice! Gledajte Onoga iz kojega dolazi život, kako se daje za one koji su mrtvi u grijehu! Gledajte Onoga koji je svet, čist i pravedan, kako umire za nesvete, nečiste i nepravedne! Gledajte Onoga u kome je usredotočena sva sila, kako trpi sramotu umirući za zalutale i slabe! Gledajte Onoga koji je Ljubav, kako prinosi svoje izmučeno, jadno tijelo na žrtvu na tom prezrenom i prokletom oltaru — Ljubav koja pati, Ljubav pribijena na križ, Ljubav koja umire da bi neljubavni, opaki i mrski dobili spasenje!
“O Bože, pomozi nam da to shvatimo!”, uzviknuo je dr. Dixon dok je razmišljao o slavi križa. “Stavite sve ujedno — svu Istinu, sve Svjetlo, sav Život, svu Mudrost, svu Silu, svu Svetost; svu Ljubav utjelovljenu u jednom Čovjeku koji je sebe dao za one bez istine, u tami, za mrtve, za slabe, za nesvete, za one bez ljubavi — i imat ćete djelomičnu sliku što je Kristov križ u svom najdubljem značenju.” (A. C. Dixon, The Glories of the Cross, str. 12.13)
Ne treba čuditi što je Charles Wesley, razmišljajući o tom nevjerojatnom prizoru, uskliknuo:
“Božanska ljubavi, velik je Tvoj čin!
Za mene je umro Očev voljen Sin.
Na križu tom utjelovljeni Bog
Ponese teret sveg grijeha mog.
Božji je Sin umro za sve nas —
Raspet je moj Gospod, raspet je moj Spas.”
Arthur S Maxwell