Jednom prikazu Boga u Pismu rijetko se pridaje pozornost, a to je Bog kao umjetnik.
“Ljepota je istina, istina je ljepota”, napisao je pjesnik John Keats. Iako je Keats zasigurno pretjerao, činjenica je da je Bog Istina, a Istina je lijepa. Proces stvaranja svjedoči u prilog činjenici da je Bog umjetnik i zaljubljenik u lijepo.
Bog kao lončar
“Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar — svi smo mi djelo ruku tvojih.” (Izaija 64,7)
Sveto pismo započinje opisom Božjeg stvaranja prvih ljudi iz “praha zemaljskoga”. Hebrejska riječ za “čovjeka”, adam, usko je povezana s hebrejskom riječju za “zemlju”, adamah — ova jezična poveznica naglašava zapanjujuću istinu o Božjoj vještini kao “lončara”. On nas je oblikovao od gline. Teško je zamisliti kako je ljudsko biće — krv, kosti, koža, živci i ostali zadivljujući dijelovi našeg tijela — moglo biti oblikovano od zemlje. Naše postojanje daleko nadilazi naše ljudsko razumijevanje.
Iako je slika lončara vrlo uvjerljiva u smislu da je Gospodin uporabio glinu kako bi nas oblikovao (kao što većina slika prikazuje Božje djelo i moć), ona ne može dostojno prikazati Njegovu kreativnost i stvaralačko umijeće. Uostalom, koji lončar može uzeti glinu i od nje načiniti živo biće?
Između ostaloga, u ovim je redcima prikazana naša bespomoćnost u odnosu na Božju moć. U tom smislu mi smo kao glina u rukama lončara; lončar je oblikuje po svojoj volji.
Istodobno, Bog nas želi ponovno oblikovati prema svojem obličju. Koliko god Bog vodi brigu o tjelesnoj ljepoti svojih stvorenja, još više Mu je stalo do ljepote koju može proizvesti u nama. Mi se trebamo pokoriti, umrijeti sebi i surađivati s Gospodinom koji nas želi iznova stvoriti i obnoviti u nama izvornu duhovnu i moralnu ljepotu koju smo nekoć imali. Naravno da je vanjska ljepota poželjna, ali istinski je bitna unutarnja ljepota.
Bog kao arhitekt
Prva polovina Knjige Izlaska izvještava o čudesnom oslobođenju Izraela iz Egipta. Druga polovina knjige bavi se pitanjima koja uključuju ljepotu. Nakon božanskih uputa u Izlasku 25,1-9 slijede upute u Izlasku 25,10-31,11, gdje Bog objavljuje nacrte za gradnju Šatora sastanka, namještaja i svećeničke odjeće. Od Izlaska 35,1 pa sve do kraja knjige (Izlazak 40,38) nalazimo detaljne opise gradnje i izrade predmeta. Ovdje su opširno zabilježene pojedinosti o umjetničkoj izradi.
Ovakvo nabrajanje pojedinosti zamorno je mnogim suvremenim kršćanima. Ali Bogu se svidjelo iznošenje brojnih uputa ne samo tek oslobođenim robovima, već ih je želio uključiti u Pismo.
Gotovo pedeset poglavlja u prvih pet knjiga Biblije bilježi Božje precizne smjernice u vezi s ljepotom Svetišta. Bog je osim arhitektonskih nacrta dao točne upute za namještaj. Znakovito je kako na brdu Sinaj Bog nije dao samo Dekalog, upute o ponašanju unutar Saveza, već i smjernice u vezi s raskošnom opremom Svetišta uključujući gotovo sve vrste umjetničkih vještina.
Bog je bio arhitekt svekolike gradnje dajući upute graditeljima za najsitnije pojedinosti ukrašavanja. Ništa nije bilo prepušteno ljudskom osmišljavanju. Planiranje i gradnja ovog Svetišta i njegovog namještaja opisani su u više poglavlja od bilo čega drugog u Petoknjižju.
“Sagradite mi ga posve po uzorku, što ću ti ga pokazati od Šatora i od svih oprema njegovih.” (Izlazak 25,9)
“Imamo takva velikog svećenika, koji sjede s desne strane prijestolja veličanstva na nebesima. Kao sluga svetišta i pravoga šatora, koji načini Gospodin, a ne čovjek… Koji služe prilici i sjeni nebeskih stvari, kao što bi rečeno Mojsiju, kad je htio šator da načini: “Gledaj’, reče, ‘načini sve po slici, koja ti je pokazana na gori!'” (Hebrejima 8,1.2.5)
Ako je zemaljsko Svetište bilo samo “sjena” nebeskog, teško je uopće zamisliti ljepotu pravog Svetišta koje je načinio Bog.
Bog kao glazbenik
“Četiri tisuće vratara i četiri tisuće onih koji su hvalili Jahvu uz glazbala što ih je napravio za hvalu.” (1. Ljetopisa 23,5)
Pokušajte zamisliti prizor iz navedenog retka: četiri tisuće ljudi svira glazbene instrumente na slavu Gospodinu! To je moralo biti veličanstveno bogoslužje.
Božji umjetnički izričaj nije ograničen na likovne umjetnosti. U Svetom pismu nalazimo kako je, poput sakralne arhitekture, i izraelska liturgija bila nadahnuta Gospodinom. Bog je ljubitelj lijepe glazbe.
“Ovo su posljednje riječi Davidove, izjava Davida, sina Jesejeva, izjava čovjeka, koji je bio uzvišen visoko, pomazanika Boga Jakovljeva, koji je pjevao pjesme Izraelove: ‘Duh Gospodnji šaptao mi je. Na mojemu je jeziku još riječ njegova.'” (2. Samuelova 23,1.2)
David je bio svjestan da je bio nadahnut od Gospodina kad je pisao psalme. Iako to ne znači da je Gospodin napisao riječi i glazbu umjesto njega, očito je da je Gospodinu bilo stalo do vrste glazbe koju je on svirao. U protivnom ga ne bi nadahnuo.
U cijelom Starom zavjetu na bogoslužju u Hramu prisutna je zadivljujuća glazba. Zamislite, primjerice, ozračje bogoslužja iz 1. Ljetopisa 23,5. Četiri tisuće glazbala! Bez obzira na to kako je zvučala takva glazba, sigurno nije bila dosadna ili nezanimljiva!
Mogli bismo raspravljati o estetskim zahtjevima koji su se očekivali na bogoslužju i o tome da su tijekom povijesti svi narodi prakticirali nešto slično u obožavanju svojih bogova. Međutim, Izraelcima je sam Bog osmislio svaki detalj bogoslužja, uključujući i arhitekturu, namještaj, svećeničku odjeću i liturgiju. Nema sumnje da je u Božjoj riječi opisana vrhunska umjetnost. Onaj tko odbacuje estetsku dimenziju ili umanjuje značenje umjetnosti u životu kršćanina, govori protivno Svetome pismu.
Bog kao književnik
Znanstvenici koji istražuju Bibliju često su zadivljeni njezinom nevjerojatnom književnom kvalitetom. Biblija je na mnogim svjetovnim fakultetima obvezno književno štivo. Ne proučava se stoga što bi se smatrala Božjom riječju, već zbog njezine književne ljepote. Kao kršćani, blagoslovljeni smo ne samo uživanjem u književnoj ljepoti Pisma, već i spoznajom Boga. Nema sumnje kako nam vješta kompozicija naracije i poezije, nadahnuta Gospodnjim duhom (a napisana riječima Božjih proroka), pomaže u razumijevanju istine.
Primjerice, apostol Pavao za sva svoja složena teološka razmišljanja redovito rabi snažna književna sredstva. U prvih jedanaest poglavlja Poslanice Rimljanima Pavao daje sveobuhvatan prikaz Evanđelja. Prelistajmo ova poglavlja i zapazimo razne teme koje Pavao isprepliće.
Otkrivenje također obiluje zadivljujućim mozaikom književnih izražajnih sredstava kojima Bog oslikava povijest spasenja. Veći dio knjige preuzet je iz Starog zavjeta. Čitatelju je predočena izuzetno složena tapiserija riječi, izraza i motiva posuđenih od drugih biblijskih pisaca, a sada utkanih zajedno u posve novi materijal. Ova posljednja biblijska knjiga stilom se posve razlikuje od načina pisanja Pavla i pisaca evanđelja. Umjesto toga, preplavljeni smo pomno izgrađenim umjetničkim prikazom sedam prizora nebeskog Svetišta, od kojih svaki pruža još dublji uvid u nebeski sud.
Otkrivenje je osebujno umjetničko djelo. Bog je mogao nadahnuti Ivana da napiše klasični povijesni dokument koji prikazuje tijek povijesti spasenja. Umjesto toga, nailazimo na zapanjujuće slikovite opise velike borbe između Krista i Sotone, zadivljujući apokaliptični prikaz koji je prije objavljen u Danielu i Ezekielu.
Bog kao kipar
Bog je također kipar, ali nije ograničen na uporabu granita ili mramora. Umjesto toga, On oblikuje naš karakter. On može uzeti grešno ljudsko biće i uporabiti kalup, dlijeto i čekić sve dok ta osoba ne počne odražavati djelić nebeske slave. Bog je dao brojne dokaze ovakvih svojih sposobnosti. Od početka do kraja Svetoga pisma uočavamo da Bog uzima osobe koje bismo mi možda odbacili kao neprivlačne i nedostojne, i čini ih dostojnima i privlačnima.
Povijest spasenja obiluje božanskom kreativnošću, vraćanjem “slike Božje” palim muškarcima i ženama. Evanđelje nije kozmetičko uljepšavanje, već promjena načina života koja djeluje duboko i brzo u čišćenju, oblikovanju i uljepšavanju. Evanđelje Isusa Krista izgrađuje svojim integritetom i cjelovitošću. Potpuna promjena nastaje kao rezultat unutarnjeg dinamičnog djelovanja božanske kreativnosti koja obnavlja ljepotu palog, grešnog života.
Božje umjetničke vještine su podcijenjene. Često se divimo svijetu koji je On stvorio, a Njegova umjetnički oblikovana djela pokazuju da su Njegove sposobnosti još sveobuhvatnije. Bog želi da kršćani budu izvor “ljepote” u tami umirućeg planeta.
Jo Ann Davidson