Izgleda, kao po nekom nepisanom pravilu, da gotovo svakim Olimpijskim igrama pojedini natjecatelji daju osobni dodir. Osobito se sportski novinari mogu prisjetiti svih onih poznatih imena čije su životne priče obilježile pojedina sportska natjecanja. Samo u posljednjemu desetljeću dvadesetoga stoljeća pamtimo dvoboj klizačica Nancy Kerrigan i Tanje Harding na zimskim Olimpijskim igrama 1994. i njihove osobne drame. 1998. to su bile Michelle Kwan i Tara Lapinski. Michelle je bila pod teškim opterećenjem da napusti Japan sa zlatnom medaljom, a od Tare se očekivalo da uzme srebro. Ali je nakon krasnih izvedbi Tara Lapinski ipak osvojila prvo mjesto. Michelle je bila vrlo uspješna, ali je doživjela razočaranje. Osvojila je srebrnu medalju koju su mnogi željeli, ali je njeno srce bilo puno boli. Nešto je od te tuge zabilježila i kamera dok je Michelle svojoj obitelji slala poruku koju je tada pratio cijeli svijet. Rekla je: “Mama i tata, volim vas. I vas Karen i Jimmy. Nadam se da i vi još uvijek volite mene!”
“Nadam se da i vi još uvijek volite mene!” To nije bio samo izraz razočaranja kojeg je osjećala jedna mlada olimpijka. Svatko od nas ima trenutke kada pitamo: “Možeš li me voljeti čak i sada kada sam te iznevjerio i povrijedio?” Ili se osjećamo kao: “Ja sada nisam dostojna da me se voli.”
Činjenica je da u životu često iskusimo ljubav koju bismo mogli nazvati uvjetnom ljubavlju. To znači da nas ljudi vole kada činimo nešto što oni žele. Nogometaši znaju da drugi misle na njih uglavnom jednom tjedno kada je utakmica. Službenici na odjelu za prodaju svjesni su da ih njihova tvrtka i kolege vrednuju prema zarađenom profitu. Jeste li i vi osvajali medalje i bili proslavljeni među poznatima i nepoznatima? Jeste li svoju diplomu primali uz pljesak ostalih? A tko vas je istinski volio onda kada niste uspjeli? Tko vas stvarno voli sada kada više niste mladi ni privlačni?
Uvjetna ljubav. Mnogo je onih koji su spremni reći:”Voljet ću te ako…” A ono što svi mi, zapravo, želimo čuti jeste: “Volim te. Ne možeš postići ništa zbog čega bih te volio više. Niti možeš učiniti išta zbog čega bih te volio manje. Volim te i to se ne može promijeniti.”
Možda mislite da je takva vrsta ljubavi nemoguća. Međutim zbilja postoji ljubav koju ne možete iznevjeriti. Zato što je ne možete ni zaslužiti. O tome je zapisano u Novome zavjetu, u poslanici Rimljanima: “Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.” (Rim.5:8) Drugim riječima, Stvoritelj je ustrajao u svojoj ljubavi prema nama iako smo mi živjeli životom prezira prema njemu.
Možda ste i vi među onima koji su nastojali zaraditi Božju naklonost na neki način. Ali nas Biblija uči da ne možemo učiniti ništa kako bismo potakli Boga da nas više voli. On je već srcem okrenut prema nama, čak i onda kada ne mislimo o tome. Potrebno je samo stupiti u vezu s njime. Dovoljno je svoje povjerenje staviti u Krista i njegovu smrt na križu za naše grijehe. Jer Bog je već jednom okrenuo svoja leđa od čovjeka – od Isusa kada je na sebi nosio grijehe cijeloga čovječanstva. To znači da od mene i tebe neće odustati dok nas ne uzdigne tamo gdje pripadamo.
Zato u svojim najtežim danima možemo pristupiti u molitvi i upitati svojega nebeskog Oca: “Voliš li me i sada?” i možete biti sigurni u glas njegovoga Duha u vašemu srcu: “Naravno da te volim.”
Recite Isusu da je vaše srce njegovo i podijelite svoj život s njim. Više nikada nećete ostati nevoljeni. Ne zato što ste to zaslužili uspjehom, izgledom, novcem, jer to je nemoguće. Voljeni ste bezuvjetno zato što je to Božja ljubav prema vama koja je raširila ruke na križu da vas primi i to se ne može promijeniti. On je krenuo prvi – red je na vas.
Željko Bošnjak