“Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.” (Psalam 139,4)
Svakog sata u danu trebali bismo biti svjesni da je Gospodin blizu, da vidi sve što radimo i čuje svaku riječ koju izgovorimo. … Jeftine, svjetovne nekršćanske riječi mogu se opisati kao “neposvećena vatra” i s njima Bog ne želi imati ništa. … Praznim riječima i nekršćanskim primjerom mi sramotimo Boga i ugrožavamo ne samo svoju vlastitu dušu, nego i duše onih s kojima se družimo.
Primjer koji je Krist dao svijetu zabranjuje svaku lakomislenost i jeftinost i ako se život začini Božjom milošću, ovi elementi neće se pojavljivati. Iskrena radost, utjecaj koji uzdiže, izlazit će iz svih onih koji ljube Boga i vrše Njegove zapovijedi. I ovo sa sobom nosi silu koja osvjedočuje i obraća. “Sa strahom i trepetom radite oko svojega spasenja” (Filipljanima 2,12), kaže apostol. Zašto sa strahom i trepetom? Da ne biste ni na koji način pogrešno prikazali svijetu vašu vjeru lakomislenošću, beznačajnostima, ismijavanjem ili šalama, i na taj način kod drugih ostavili dojam da istina koju objavljujete nema zadovoljavajući utjecaj na karakter.
Kao Kristovi sljedbenici moramo postići da svojim riječima pružamo pomoć i ohrabrenje jedni drugima u kršćanskom životu. Mnogo više trebamo govoriti o dragocjenim poglavljima svojeg iskustva. Trebamo govoriti o Božjoj milosti i dobroti, o nenadmašnim dubinama Spasiteljeve ljubavi. Naše riječi trebaju biti riječi slavljenja i zahvaljivanja. Ako su um i srce puni Božje ljubavi, to će se pokazati i u našim razgovorima. … Uzvišene misli, plemenite težnje, jasno razumijevanje istine, nesebične namjere, težnja za pobožnošću i svetošću, sve će to uroditi u riječima koje otkrivaju vrstu blaga koje se krije u riznici srca. Kad se Krist tako pokaže u našem govoru, on će imati snagu da zadobije duše za Njega. (Ellen G. White, Upoznajmo Krista)