“Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.” (1. Petrova 4,13)
Neke biljke imaju lišće prirodno obloženo zapaljivim uljima koji potiču brze, intenzivne požare. Nimalo slučajno, te biljke imaju toplinski aktivirano sjeme koje zahtijeva vatru ili intenzivnu toplinu da bi se otvorilo i proklijalo.
Ova činjenica otkriva korisnu svrhu koju vatra ponekad ima u prirodi. Ali nije se na to uvijek gledalo na ovaj način. Prije 1910. godine, šumski požari spalili su čak 50 milijuna hektara godišnje u Sjedinjenim Državama. Kako su se svijest i interes za nacionalne parkove povećavali, zakonodavci su uspostavili pravila i financiranje za zaštitu ovih nacionalnih blaga od ove prijetnje. Javne obrazovne kampanje, kao što je Smokey the Bear, uvjerile su širu javnost da sve šumske požare doživljava kao prijetnju civiliziranom društvu i prirodnim resursima.
Isus je rekao: “Došao sam da bacim oganj na zemlju” (Luka 12,49 – Šarić). Iako neugodna, vatra može biti važna. Ona je neophodna je za pročišćavanje i regeneraciju u našim životima. Umjesto da naše kušnje doživljavamo kao prijetnju, gledajmo na njih kao na Božje glasnike koji ili uklanjaju otpada iz našeg života ili, našom strpljivošću u patnji, pokazujemo drugima svoju vjernost Njemu. (Amazing Facts Daily Devotional)