“Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.” (Luka 5,11)
Istraživači koji su proučavali vid sudaka otkrili su da je narančasta boja najvidljivija za sjeverno-američke smuđeve, a slijede je žuta i žutozelena. Iznenađujuće, crvena je najmanje vidljiva boja. Nije ni čudo što možete pronaći toliko narančastih i žuto-zelenih mamaca u kutijama s priborom vještih ribolovaca na smuđa.
Još jedna zanimljiva činjenica u vezi s ribama je da ih naglo smanjenje razine osvjetljenja potiče na zagriz. To objašnjava zašto se ribe obično hvataju baš kad sunce nestane ispod horizonta i intenzitet svjetlosti naglo opada.
Najbolje vrijeme za ulov trofejnog sjeverno-američkog smuđa je pet do sedam tjedana nakon završetka mrijesta ribe. Tada velike ženke, izgladnjele nakon što nisu jele gotovo dva mjeseca, kreću u jurnjavu za hranom. I vjerojatno će zagristi gotovo sve što im bacite.
Možda ne možete zamisliti ništa dosadnije od pecanja, ali mnogi od prvih Isusovih učenika bili su ribari. Kad su prvi put čuli Isusa, zamolio ih je da gurnu svoje čamce u jezero i bace mreže. Među sobom su se smijali: “Što on zna o pecanju? Danju se ne ulovi mnogo ribe!” No ipak su pristali to učiniti. “Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale” (Luka 5,6).
Petar je primjereno odgovorio na nevjerojatan ulov ribe. “Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: ‘Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!'” (8. stih). Isus je odgovorio: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude” (10. stih). Ponosni ribar nije bio spreman služiti majstoru ribaru dok nije bio ponižen. Najbolje smo pripremljeni za odlazak u “ribolov” kada prepoznamo svoja ograničenja i slušamo Stvoritelja riba i ljudi. (Amazing Facts Daily Devotional)