“Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: ‘Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.’ I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.” (Luka 2,15-20)
Psi koji čuvaju ovce, kao što su graničarski koliji, vrlo su inteligentni i mogu lako naučiti 20 do 30 različitih naredbi. Ovi se psu dozivaju glasom, zviždanjem i/ili ručnim signalima. Dobro istrenirani ovčarski pas vrlo je vrijedan, a neki se prodaju za čak 10.000 dolara ili više.
Nije li zanimljivo da su pastiri bili prvi ljudi odabrani da posjete Isusa nakon njegova rođenja? Ali zašto pastiri? Zašto ne netko istaknutiji poput svećenika (mora da je bilo nekoliko dobrih), ili guvernera, ili nekih drugih vladara?
Mnogi junaci u Bibliji bili su pastiri. Abraham, Jakov, Mojsije i David, svi su imali svoja stada. Koje su zajedničke karakteristike imali svi ti ljudi? Kao prvo, svi su bili skromni.
Pastiri koje su anđeli posjetili bili su vrlo skromni ljudi. Sigurno su cijelo vrijeme tražili Mesiju, proučavali proročanstva, molili se i željno čekali da njihov Mesija stigne.
Isus kaže: “Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim” (Jeremija 29,13). Traganje s pola srca neće poslužiti. Moramo ga tražiti bez rezerve, s otvorenim, poniznim srcem. (Amazing Facts Daily Devotional)