“Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?” (Psalam 42,2.3)
Žirafa je najviši sisavac na svijetu. Živi u dijelovima Afrike u savani ili na travnjacima, izbjegavajući guste šume koje bi mogle skrivatiti predatore. Prehrana žirafe sastoji se od insekata i biljaka, prvenstveno lišća s visokih stabala. Njihov dugi crni jezik može biti dugačak i do 45 centimetara, pomažući životinji da dohvati i otrgne hranu. Sadržaj vode u tim listovima omogućuje žirafi da tjednima ne moraju piti vodu.
Žeđ je prirodni odgovor tijela na potrebu za vodom. Kako naša tijela troše vodu, osjećaj žeđi nas tjera da tražimo i konzumiramo više. Neka bića mogu izdržati dulje od drugih bez vode. Kao ljudi, možemo izdržati samo nekoliko dana, ovisno o čimbenicima kao što su temperatura i dob. Neke životinje mogu izdržati više od dva tjedna, ovisno o dostupnim izvorima hrane.
Kralj David prepoznao je drugu vrstu žeđi u Psalmu 42. Promatrao je kako životinje žeđaju i traže vodu i usporedio je to sa svojom vlastitom žeđi za Bogom. “Žedna je duša moja za Bogom, Bogom živim. Kada ću doći i pojaviti se pred Bogom?” David je hodao s Bogom i znao je kako je to imati blisku zajednicu s Njim. Kad nije imao taj odnos s Bogom, nedostajalo mu je. Shvatio je svoju potrebu. Sjetio se vremena radosti i hvale kada je imao blisku vezu s Bogom i želio je da se ta vremena vrate. Ponekad nam upravo ta žeđ može pomoći da se vratimo našem Spasitelju. Kad se osvrnemo na naš hod s Bogom i sjetimo se što je učinio u našim životima, želimo da taj odnos ostane jak. Znamo kakvu razliku On čini u našim životima! (Amazing Facts Daily Devotional)