“I vidjeh grad sveti, Jerusalem novi, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao zaručnica, ukrašena zaručniku svojemu. I začuh glas veliki s prijestolja gdje govori: Evo šatora Božjega među ljudima, i stanovat će s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog bit će s njima Bog njihov. I otrt će Bog svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni tuge, ni vike, ni boli neće biti više, jer prvo prođe.” (Otkrivenje 21,2-4)
Epitalamij je svadbena pjesmu kod Starih Grka.
U staroj Grčkoj, za proslavu vjenčanja, pjesma puna blagoslova i dobrih želja napisana je u čast mladenke i mladoženje. Mladići i djevojke pjevali su pjesmu za sretni par. Običaj se proširio do Rimljana, a na kraju su klasični pjesnici epitalamij razvili u poseban književni oblik, koji se potom proširio na Francuze, Talijane i Engleze. Čak je i Tennyson napisao epitalamij, u čast vjenčanja svoje sestre. Naposljetku se izraz razvio tako da pokriva glazbena djela – poput Wagnerovog Svadbenog marša u Lohengrinu – i talijanske renesansne slike koje prikazuju Veneru i Kupida.
Više nego jednom Biblija uspoređuje Božju ljubav prema Njegovom narodu s ljubavlju zaručnika, a dolazak nebeskog kraljevstva sa proslavom vjenčanja. U američkoj kulturi, snovi o bezbrižnom “sretni zauvijek” ispunjavaju dan vjenčanja. Ali, nažalost, s više od polovice svih brakova koji završavaju razvodom, “sretni do kraja života” ostaje nedostižna bajka.
Hvala Bogu za nadu u pravu sreću zauvijek. Ivan je primio viziju Kristova dolaska, u kojoj je anđeo rekao: “Dođi, pokazat ću ti zaručnicu, ženu Jaganjčevu,” i pokazao Ivanu Novi Jeruzalem (Otkrivenje 21,9). Onog dana kada Krist dođe da nas odvede u taj svijetli grad, slavit ćemo vjenčanje kakvog nije bilo i zaista više neće biti žalosti, ni plača, ni boli. (Amazing Facts Daily Devotional)