“Već (navješćujemo) kako stoji pisano: ‘Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.’” (1. Korinćanima 2,9)
Dok vaša osjetila uživaju u privlačnoj ljepoti Zemlje, mislite o svijetu koji će doći, svijetu koji nikad neće znati za zlokobnu snijet grijeha i smrti, u kojemu lice prirode više neće biti prekriveno sjenkom prokletstva. Pokušajte zamisliti dom spašenih, ali znajte da će on biti mnogo slavniji od svega što bi čak i najbujnija mašta mogla predstaviti. U raznovrsnim Božjim darovima u prirodi vidimo tek najslabiji odsjaj Njegove slave.
Uskoro će se otvoriti vrata Neba da kroz njih prođu Božja djeca, a s usana Kralja slave odjeknut će riječi blagoslova poput najljepše glazbe: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) …
U gradu je bilo svega čime su se oči mogle naslađivati. Na sve strane vidjela se raskošna slava. Tada je Isus pogledao spašene svete čija su lica odsjajivala slavom; upro je u njih pogled prepun ljubavi i svojim bogatim, milozvučnim glasom rekao: “Vidim trud svoje duše i zadovoljan sam. Vaša je sva ova bogata slava da u njoj vječno uživate. Vašim je patnjama kraj. Više neće biti smrti, ni tuge, ni plača, više neće biti boli.” …
Jezik je odviše slab da opiše Nebo. … Ni najuzvišeniji jezik ne može opisati nebesku slavu i neusporedivu dubinu Spasiteljeve ljubavi. (Ellen G. White, Božja zadivljujuća milost)