“Još reče Bog Noi: ‘A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas.’” (Postanak 9,8.9)
Bezakonje se toliko proširilo da je Bog rekao: “‘Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje.’ … Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim. … Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.” (Postanak 6,79)
Noa je bio određen da propovijeda narodu i da po Božjim uputama načini korablju u kojoj će se spasiti on i njegova obitelj.
Nije trebao samo propovijedati, već i svojim primjerom gradnje korablje uvjeriti sve ljude da vjeruje u ono što propovijeda.
Noa nije zaboravio Boga koji ih je tako milostivo sačuvao, već je neposredno nakon izlaska iz korablje podigao oltar i … prinio na njemu žrtvu paljenicu, pokazujući tako svoju vjeru u Krista kao veliku žrtvu, pokazujući svoju zahvalnost Bogu za prekrasno izbavljenje. Noina žrtva doprla je do Boga kao ugodni miris. Prihvatio je žrtvu i blagoslovio Nou i njegovu obitelj. …
I da se čovjek ne bi plašio nagomilavanja oblaka i padanja kiše … Bog je milostivo ohrabrio Noinu obitelj obećanjem: “‘Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića.’ … I reče Bog: ‘A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.’” (Postanak 9,11-16)
Bog je s jamstvom danim Noi u vezi s potopom povezao jedno od najdragocjenijih obećanja svoje milosti: “Bit će mi kao za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit ću ti prijetiti. Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al se ljubav moja neće odmać od tebe, nit će se pokolebati moj Savez mira, kaže Jahve koji ti se smilovao.” (Izaija 54,9.10) (Ellen G. White, Božja zadivljujuća milost)