„Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje! ‘Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!’“ (Otkrivenje 22,11.12)
Kada mi je bilo devet godina netko je uvjerio moju majku kako će Isus doći 1964. godine. Taj je obratio pažnju na tekst: “Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega.” (Matej 24,37) Izračunao je da su Noevi dani trajali 120 godina (vrijeme dok je Noa gradio kovčeg). Tomu je dodao 1844. godinu koja mu je bila značajna iz drugih razloga i dobio 1964. godinu kao godinu Kristovog dolaska. Ova misao me je dovoljno zaokupila i odlučio sam se zabavljati sve do 1962. godine, a onda ću početi pripremati se za Kristov dolazak.
Godine 1975. nekoliko vjernika je držalo predavanje u kojima su objavljivali kako će Isus doći 1981. godine. Ja sam tada bio na seminaru i ti ljudi su pozivali neke između nas na prekid studiranja i prihvaćanja poslao opominjanja svijeta. Da sam ih shvatio ozbiljno možda bih to zaista i učinio, ali već sam doživio slično iskustvo. Naučio sam kako čovjek mora uravnotežiti svoje očekivanje Kristovog dolaska sa svijeću da Bog očekuje od nas pripremu za svoju buduću službu.
Kršćani iz prvog stoljeća su bili skloni gornje tekstove čitati na isti način. Kako je vrijeme prolazilo padali su u iskušenje pomisliti da je Gospod postao nemaran u ispunjavanju svojih obećanja (2. Petrova 3,9). Međutim, apostol Petar ističe da se prividno odlaganje Kristovog dolaska može pripisati Božjoj želji kako bi se što više ljudi pokajalo. Vrijeme između Kristovog prvog i drugog dolaska predstavlja produženje njegove milosti. Božja želja za spasenje ljudi je tako velika da čak i oni koji se rugaju stvarnosti Njegovog dolaska mogu dobiti priliku za pokajanjem.
Ali, oni koji gaje istinsku vjeru, doći će do zaključka kako ona postaje sve jača i jača što se odlaganje sve više produžuje. Ključ ovog teksta nije vrijeme Isusovog povratka, već identitet Onoga koji dolazi. Oni koji čekaju dolazak velikog prijatelja će ustanoviti kako iščekivanje sve više raste što se vrijeme čekanja produžuje. Kada sam daleko od svoje obitelji, moja supruga postaje sve prisutnija u mojim mislima i tako jača moja želja da što prije budem s njom u zajednici.
Upravo na tom živom odnosu s Isusom Kristom jača našao osvjedočenje u Njegov skori dolazak. Iako bi trebali živjeti tako kao da je svaki dan života posljednji koji ćemo provesti na ovoj Zemlji, odlaganje ne smije uništiti naš odnos s Kristom. U svakom danu našeg života ostvaruje se poruka: “‘Evo, dolazim ubrzo!”
Gospode, hvala Ti što se stalno gomilanje pretpostavke o datumu Tvoga dolaska sada umanjilo. Pomozi nam da Te upoznamo i da se tako pripremimo za Tvoj povratak. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)