„I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema.“ (Otkrivenje 21,1)

Prema ovom tekstu, obnovljena Zemlja prilično će se razlikovati od svijeta koji danas poznajemo. Međutim, kako bismo mogli znati da će Zemlja preživjeti kraj i opstati u prihvatljivom obliku? Znanstvena istraživanja nisu ohrabrujuća. Ona govore kako cijeli svemir ide prema svom kolapsu i propasti u ognjenom moru ili prema sveopćem smrzavanju. Nijedna od ovih mogućnosti ne izgleda privlačno. Mnogo prije nego što će svemir doživjeti jednu od tih katastrofa, znanstvenici predviđaju da će Sunce eksplodirati i od naše Zemlje neće ostati ni traga.

Prema tome, ima li nade da novo nebo i nova Zemlja zamjene ovu našu staru Zemlju i staro nebo? Znanstvenik i teolog John Polkinghorne vjeruje da postoji samo jedan izvor nade –  Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. On ističe kako mi nismo prvi naraštaj koji je posumnjao u Božja obećanja. I Isus se suočavao sa skepticima.

Kao i mnogi ljudi iz našeg vremena, saduceji nisu vjerovali u drugi život. Pokušavali su uhvatiti Isusa u zamku izmišljenom pričom o ženi koja se udavala za sedmoricu braće, naravno, ne odjednom (Matej 22,23-26). Svaki je umirao bez djece, ostavljajući sljedećem dužnost oženiti se udovicom. I tako, rekoše saduceji: “Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.” (Matej 22,28) Drugim riječima, ako postoji bilo koji oblik života nakon smrti, kako će Bog razriješiti društvene odnose i probleme kao što je ovaj?

Izazov nije iznenadio Isusa. Probivši se pravo kroz maglu njihovih shvaćanja, podsjetio ih je na riječi koje je Mojsije izgovorio kod grma koji je gorio: “A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!” (Matej 22,31.32) Isusov vas dokaz možda može zbuniti, ali je, ipak vrlo snažan. Patrijarsi su bili važni Bogu dok su bili živi. Hoće li ih odbaciti kada umru? Hoće li ih zaboraviti kada nestanu? Zar neće sačuvati njihov identitet u svom srcu sve dok ih ne uskrsne?

Naša najbolja nada za budućnost, prema tome, nije u znanosti ili u ljudskoj inteligenciji –  ona je u božanskoj vjernosti. Bog je stvorio ovaj svijet i pokrenuo život u njemu. On će to učiniti još jednom. Upoznati Njega znači vjerovati Njemu. Ako je obećao uskrsnuće, On je vjeran učiniti ono što je obećao. Isusovo uskrsnuće potvrđuje starozavjetno obećanje (Izaija 26,19).  Bog je pozvao Isusa iz mrtvih i zato sigurno znamo da će isto postupiti i prema njegovim sljedbenicima (1. Korinćanima 15,20-23). Njegova vjernost je naša uzvišena nada.

Gospode, ti si vjerni Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. U Tebe je najbolje imati povjerenja, jer si to pokazao u zbivanjima iz našeg života. Vjerujemo u Tebe i ispunjenje svih Tvojih obećanja. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)