„I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom. A drugi su posječeni mačem što iziđe iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitiše mesa njihova.“ (Otkrivenje 19,19-21)
Dok sam još bio dečko, ove slike su me oduševljavale. Mislim da sam tada imao neku mladalačku sposobnost odvojiti sliku od njene surove stvarnosti. Sada, kada sam postao stariji, ne osjećam se više tako ugodno dok čitam dijelove ovog teksta. Pomisao na ljudska bića kako gore u ognju ili bivaju probodena mačem nije mi ugodna.
U skladu s literaturom iz novozavjetnih vremena, znamo da apokaliptične slike iz Otkrivenja 19. poglavlja odgovaraju zamislima te generacije. Bog se ponovno sreće s ljudima tamo gdje se nalaze! Poruka koju upućuje ovo nasilje glasi da će Gospod jednoga dana ukloniti grijeh i zlo sa Zemlje. Zlostavljanja i mučenja će završiti kada nestane zvijeri i lažnog proroka. To će biti slično gorkoj medicini koja će izliječiti oboljelih svijet.
Tijekom najvećeg djela ljudske povijesti bakterijska je infekcija značila sigurnu smrt. Upala pluća, crvena groznica, sifilis, značili su da je samo malo ljudi doživljavalo srednje godine. Međutim 3. rujna 1928 godine, škotski istraživač Alexander Fleming promatrao je u Londonu neko prljavo posuđe u svom laboratoriju. Trebao ih je upravo sterilizirati za ponovnu uporabu.
“Čudno”, rekao je Fleming samome sebi. Primijetio je da kulture bakterija u posudama izumiru. Krivac je bilo nešto što je on nazivao “pljesniva juha”, proizvod spora koje su potekle iz susjednog laboratorija. Fleming je pronašao da su spore bile Penicilium notatum, pa je tečnost nazvao penicilin.
Upoznavši se s užasima infekcije za vrijeme Prvog svjetskog rata tražio je neki siguran i snažan antibiotik. Sve do toga dana pronašao je neki vrlo slab, lisozim, koji je izvlačio iz tjelesnih tečnosti. Zadivljujuće, čak i nakon pronalaska penicilina, prošlo je deset godina dok ostali znanstvenici nisu primijetili Flemingov pronalazak, dok nisu pročistili penicilin i pripremili ga za masovnu proizvodnju, dok ga nisu pretvorili u čudesni lijek. Antibiotici su Božji dokazi u prirodnom svijetu da će jednoga dana očistiti svemir od svakog grijeha i zla.
Gospode, hvala Ti na obećanju da grijeh i zlo neće vječno trajati. Danas se otvaram za utjecaj Tvojih duhovnih lijekova, jer želim biti što sličniji Tebi. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)