„I vidjeh jednog anđela: stajaše na suncu vičući iza glasa svim pticama što nebom lete: Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Božju da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa mogućnika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih mogućih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih!“ (Otkrivenje 19,17.18)
Posljednja polovica 19. poglavlja Otkrivenja (11-21) sadrži neke neprijatne slike. Jahač na bijelom konju nosi odjeću natopljenju krvlju i obara narode oštri mačem koji izlazi iz njegovih usta. Krvoproliće je tako veliko da svi strvinari iz cijelog svijeta imaju teškoća očistiti bojno polje nakon bitke. Kao i mnogi drugi dijelovi Otkrivenja, ni ovaj ne izgleda kao mjesto na kome očekujemo naći duhovnu hranu za svakodnevni kršćanski život.
Zla usmjerena protiv Egipta u Izlasku predstavljaju zla koja tek trebaju doći. Faraon iz Izlaska uvijek se povlačio kada god je Bog slao novo zlo. Iz straha bi obećavao puštanje Izraela na slobodu, ali čim je Gospod smanjio pritisak, on je povukao obećanje. Faraon je Božju milost smatrao znakom slabosti, priliku vratiti ono što je smatrao da mu pripada.
Ekstremisti vjeruju da su u pravu kada čine ono što čine. Uvjereni kako se bore protiv “velikog sotone”, mnogi teroristi nemaju nikakve probleme kriti se u sirotištima i bolnicama, služiti se nevinim ženama i djecom kao štitovima, čak pobiti svoje ljude ukoliko smatraju da će im to biti korisno. Oni ne smatraju takvo ponašanje pogrešnim, već kao neophodne žrtve u službi uzvišenom cilju. Činjenicu da njihovi neprijatelji izbjegavaju ubijati civile ne prihvaćaju kao humanost ili ljubaznost, već kao slabost. Pretpostavljaju da bi oni protiv kojih se bore, ukoliko stvarno vjeruju u svoj cilj, pobili sve koji im stanu na putu, uključujući i žene i djecu.
Isus je na križu imao moć uništiti svoje mučitelja i sve one koji su stali na njihovu stranu. Toga sudbonosno petka prije dvije tisuće godina u Jeruzalemu, Njegovi mučitelji su se grohotom smijali Čovjeku koji je bio spreman pretrpjeti ponižavajuće muke i na kraju bio ubijen. Smatrali su da je Njegovo odbijanje svađe sa svojim mučiteljima znak velike i neoprostive slabosti.
Bog je dao napisati Otkrivenje kako bi nam pokazao da neće uvijek biti tako. Njegova ljubaznost prema sotoni i onima koji su stali na njegovu stranu neće se zauvijek nastaviti. Sotoni su dani odbrojani. Gospodnja ljubaznost nije slabost – ona nam osigurava vrijeme pokajanja zbog našeg nedostatka ljubaznosti. Na kraju će se Bog pokazati kao dovoljno moćan učiniti kraj nepravdi i izbaviti svoj narod od onih koji čine zlo.
Gospode, nauči nas kako pokazati Tvoju ljubaznost usprkos uvredama i nepravdi. Pomozi nam da svoje oči usmjerimo prema konačnom ishodu. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)