„I vidjeh: nebo otvoreno – i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja. Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist.“ (Otkrivenje 19,11-14)
Kobe Bryant bio je rođen za velika djela. Njegov je otac igrao u nacionalnoj košarkaškoj ligi (NBA), najuglednijoj profesionalnoj ligi svijeta. Od djetinjstva Kobi je bio pripreman krenuti stopama svoga oca. Sposobnost izmicanja, gađanja i driblanja bila je u njegovim genima.
Nakon spektakularne karijere u srednjoj školi (bio je izabran za igrača godine) ušao je u NBA u 18. godini života, kao najmlađi igrač koji je ikada stao između koševa. U dvadesetoj je već bio u početnoj postavi u jednom od najboljih timova na svijetu, Los Angeles Lakersa. U dvadeset i drugoj, kada većina igrača tek ulaze u igru kao početnici, Kobe Bryant se nalazio među najboljim igračima svijeta.
Zgodan dečko, bogati poznat, mogao je živjeti raskalašenim životom u svijetu koji je obožavao talente, bogatstvo i slavu. Umjesto toga, ubrzo se oženio prekrasnom Vanessom Laine i postao obiteljski čovjek, na razočaranje tisuća djevojaka za koje je bio junak. Postao je junak i za mnoge dečke iz geta koji su sanjali da budu kao on.
A onda se dogodila tragedija. Početkom srpnja 2003. godine našao se u odmaralištu u Eagleu, Colorado. Sreo je 19 godina staru recepcionarku koja je radila na hotelskoj recepciji i ona se pojavila u njegovoj sobi. Nitko osim njih dvoje ne zna što se dogodilo. Ona ga je optužila za silovanje, dok je on tvrdio da nije bilo nikakvog nasilja. Dok ovo pišem (2007. godine), bolni niz tubi i protutužbi provlači se kroz sudove. Njegova žena i suigrači su do sada potvrđivali njegov iskaz.
Zaista je bilo bolno promatrati bol na njegovom licu ili su njegove žene kada je Bryant na nacionalnoj televiziji priznao nevjerstvo. To nas je sve podsjetilo da postoji samo jedan jedini junak koga možemo bezuvjetno slaviti – Isus Krist. U trenutku kada nekoga drugoga uz dignemo na pijedestal, ili čak pokušamo sami se popeti na njega, izazivamo propast. Onaj koji se zove Riječ Božja, koji je uvijek Vjeran i Istinit, jedini je Junak dostojan da ga slijedimo.
Gospode, meni su potrebni ljudski savjetnici i vodiči, ali Te molim pomozi mi da svoje potpuno povjerenje poklonim samo Tebi. Molim Te da moje svakodnevno ponašanje bude na ohrabrenje, a ne na razočaranje, svakome koji me promatra. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)