„Svjetlost svjetiljke u tebi više neće sjati! Glas zaručnika i zaručnice u tebi se više neće čuti! Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje i čaranja tvoja zavedoše sve narode; i u tebi se našla krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji.“ (Otkrivenje 18,23.24)
Nepravednosti Babilona bilo je mnogo (Otkrivenje 18,1-7) i njegova sudbina je zato zapečaćena. Međutim, jedna još veća tragedija krije se u svemu tome. Oni koji se izjednačuju s Babilonom na bilo koji način propasti će zajedno s njim (Otkrivenje 18,4). mnogi, kao što su kraljevi, trgovci i mornari u ovom poglavlju, nisu u svom srcu na strani Babilona. Oni surađuju s njim samo zato što se nadaju popraviti svoj život na Zemlji (Otkrivenje 18,9-19).
Taj je izbor nerazuman, ali razumljiv. Mi jednostavno tražimo ono što je najbolje za nas i naše obitelji. Ali, posljedice čak i usputnog učestvovanja u „Babilonu“ su katastrofalne. Kako Bog očekuje od nas da odgovorimo na nepravde današnjih Babilona? Da li je dovoljno živjeti tihim i mirnim životom? Ili trebamo „izaći iz Babilona“ na mnogo vidljiviji način?
Kada je na Karibima trgovina robljem dosegla vrhunac, u njoj je bilo zaposleno 5500 mornara i 160 brodova. Bila je to velika i društveno priznata trgovina. William Wilberforce i njegovi prijatelji, djelujući ne temelju kršćanskih principa, borili su se u Britanskom parlamentu sve dok u Britanskoj imperiji ropstvo nije bilo ukinuto. U Americi su glasovi abolicionista podržavali napore za ukidanjem ropstva na Jugu.
Iako su naše sposobnosti za promjenom ponašanja svog naroda često ograničene, to se ne može reći za naše sposobnosti za promjenom svog osobnog ponašanja. Isus je svojim učenicima rekao da ne sakupljaju blago na Zemlji. Kao kršćani, uvijek moramo biti spremni svega se odreći (Luka 14,33). Jakov kaže da nebriga u staranju za bližnje, može ukazati na istinu da nemamo dovoljno spasonosne vjere (Jakov 2,14-17). Pavlova osnovna misija je bila propovijedanje Evanđelja, ali on u tom poslu nije zaboravljao potrebe siromašnih (2. Korinćanima 8,13-15; Galaćanima 2,10).
Ponekad naša srca ostaju tvrda, sve dok se ne suočimo sa stvarnim ljudskim potrebama. Tony Liston, mladi pastor iz Oklahome, proveo je dva dana u posebnoj bolničkoj sobi na Filipinima i platio boravak 47 dolara. Kada je ulazio u bolnicu, nije ni primijetio prosjakinju koja je prosila pored ulaza. Kada je nakon dva dana izlazio, vidio je njeno golo tijelo bačeno u sanduk sa smećem. Umrla je od iste bolesti od koje se on izliječio. „Nije imala novca“, odgovorila mu je bolničarka ravnodušnim glasom. Događaj je toliko potresao Tonya da se iz osnova promijenio, više nije bio isti čovjek.
Gospode, pomozi mi da tako raspodijelim svoja sredstva kako bih Ti na najbolji način ugodio. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)