„I jedan snažan anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreći: Tako će silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neće! Glas citraša i pjevača i svirača i trubljača u tebi se više neće čuti! Obrtnik vješt kojem god umijeću u tebi se više neće naći! Klopot žrvnja u tebi se više neće čuti!“ (Otkrivenje 18,21.22)
Kao što smo već vidjeli, ekonomsko izrabljivanje i nemar predstavljaju osnovne karakteristike babilonskog sustava grijeha. Sjedinjene Države, kao najveća svjetska ekonomija, najvećim dijelom mogu diktirati pravila trgovine i usmjeravati ih u svom interesu. Iako zemlje u razvoju imaju velike probleme, to ne može biti izgovor za Sjedinjene Države da ne koriste svoje prednosti.
Danas više od jedne milijarde ljudi živi za manje od jednog dolara na dan. Dvadeset posto najbogatijih ljudi na svijetu ima na raspolaganju 8 posto sredstava, dok 20 posto najsiromašnijih koristi samo 1,4%. Osam stotina miliona ljudi nema dovoljno hrane ili umire od gladi. Preko 250 tisuća djece svakoga tjedna umire od neishranjenosti ili lako izlječivih bolesti. Osamdeset posto razvitka mozga izvrši se do druge godine života, a ipak 150 milijuna djece u svijetu ne uzima dovoljno bjelančevina neophodnih za razvoj mozga.
Prosječni godišnji prihod u Sjedinjenim državama je oko 20 tisuća dolara , dok je u Bangladešu manji od 400 dolara. Prema tome, netko bi mogao pomisliti kako su Sjedinjene Države u stanju pružiti obilnu pomoć manje sretnim zemljama. Nitko nije određivao gdje će se roditi, zar ne? Ipak, u pomaganju nerazvijenim zemljama Norveška zauzima prvo mjesto, a Amerika je među posljednjima, barem kada se radi o bogatim zemljama. Svake godine Amerika odvaja 20 puta više za naoružavanje nego za pomoć drugima, a i od te pomoći dvije trećine se odnose na vojnu pomoć. I što je najgore od svega, trgovina po protekcionističkim pravilima košta zemlje u razvoju dva puta više od sve pomoći koju primaju. Jednoga ćemo dana morati dati obračun za ono što činimo!*
Reklama čini da mislimo kako moramo kupiti što više stvari i navodi nas da zaboravimo potrebe drugih. To je zaista tragično! Svakako bi trebali osjećati mnog više zadovoljstva u međusobnim odnosima nego u nagomilavanju bogatstva. Iako imanje nije samo po sebi loše, njegova vrijednost je minimalna u usporedbi s potrebama braće i sestara u Kristu.
Tekst iz Otkrivenja 18. poglavlja nas podsjeća da Bog ne skreće pogleda na drugu stranu kada vidi ekonomske nepravde. On će svaku imperiju oboriti u svoje vrijeme. Ako rasipamo novac na ono što nam nije neophodno, hoćemo li uspjeti izbjeći kaznu koja je zadesila Babilon?
Gospode, osvijestim se kada razmišljam o posljedicama, koje na mene ostavlja pad Babilona. Otvori mi oči da vidim kako Ti gledaš na mene kao pristava i na način kojim upravljam sredstvima koja si mi stavio na raspolaganje. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)
* pisano 2007. godine