„Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivši nju, vama pravo dosudi!“ (Otkrivenje 18,20)
Zanimljiva pojava u ovom tekstu pokazuje se u činjenici da Biblija zapovijeda svetima da se raduju, da budu sretni. Većina od nas misli da čovjek može biti sretan, tek onda kada se događaji povoljno odvijaju. Međutim, očito je sreća pitanje izbora – odluke koju Božji narod donosi čak i u najteža vremena.
Nedavno je moja majka morala provesti neko vrijeme u staračkom domu. Devedeset i jednu godinu stara u to vrijeme, zakačila je nogom postelju dok se naginjala uzeti slušalicu i vrlo nezgodno pala. Slomila je gornji dio noge, neposredno ispod kuka. Pošto su joj liječnici namjestili prijelom, morala je provesti nekoliko tjedana u bolnici. Onda je došlo vrijeme kada joj je i dalje bila potrebna medicinska njega, ali više nije imala dovoljno novca za plaćanje boravka u bolnici. Zbog toga se opet morala preseliti u starački dom i zajedno s drugim ženama zadovoljiti se ograničenom liječničkom skrbi.
Dok sam je, iz dana u dan, posjećivao zapazio sam kako ostali štićenici u domu n vrlo različit način razmišljaju o svom položaju. Neki od njih su sve vrijeme bili srditi, zahtijevali su usluge od osoblja i tužili se na sve, počevši od hrane pa do postelje, od položaja televizora do sporosti sestara. Izgledalo je kao da su izloženi velikim patnjama.
Drugi su se ponašali posve drugačije. Stalno raspoloženi, pozdravljali su jedni druge prilikom susreta, zahvaljivali sestrama na njihovim naporima, čak i onda kada sve nije išlo kako treba, pričali o prekrasnom sunčanom danu, hvalili liječnike što odvajaju toliko dio svoga vremena u naporima kao bi im pomogli.
Netko je jednu staricu upitao zašto je stalno tako vedra i raspoložena. Mislim da bi vas mogao zanimati njen odgovor.
„Sreća je nešto o čemu unaprijed odlučujete. Da li i se moja soba dopada ili ne dopada ne ovisi od rasporeda namještaja u njoj. Važno je u kojem sam smjeru uputila svoje misli. Svakog jutra imam priliku birati: cijeli dan provesti u postelji i žaliti se zbog bolova u tijelu koje više ne djeluje kao nekada, ili ustati i biti zahvalna što me noge još nose!“
„Svaki je dan života dar od Boga i ja se trudim uljepšati ga svakome tko se nađe oko mene. Čini mi se da ako mislim više o drugima nego o sebi, mogu promijeniti nešto u svijetu oko sebe, iako se jedva krećem i jedva mogu pomoći sebi. Ta svijest o ulozi koju mogu odigrati osposobljava me da izdržim. Mnogo je veće uživanje biti sretan i vedar, nego ljutit i odbojan!“
Gospode, želim danas biti sretan. Pomozi mi da uspješno mijenjam svoj svijet i držanje ljudi oko sebe. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)