„Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv. I začujem anđela voda gdje govori: Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!“ (Otkrivenje 16,4-6)
Vidjeli smo da je služba u nebeskom Hramu prestala prije izlijevanja zala na Zemlju (Otkrivenje 15,5-8). Slava Božja je bila je tako snažna da je sedam anđela s čašama moralo napustiti hram i više se nikada ne vratiti. Zatvaranje nebeskog Hrama ukazuje da isteklo vrijeme milosti za ljudski rod. Od tog trenutka više neće biti obraćenja. Grešnici više neće dolaziti Kristu, a sveti više neće otpadati od Boga. Prema tome, patnje koje izaziva sedam posljednjih zala nisu planirane kako bi ikoga navele na pokajanje.
U čemu je, onda, svrha sedam posljednjih zala? Ako se ona trebaju izlijevati nakon isteka vremena milosti, čemu će služiti povećanje patnji u svijetu? Ako se ljudi više ne mogu pokajati, izgleda kako bi samo osvetoljubivost mogla navesti Boga na daljnje mučenje, zar ne? Međutim, odgovor, ipak, treba tražiti na drugom mjestu. Bog je izričito pravedan kada izlijeva svoje sudove na bezakonike, jer oni dobivaju samo ono što su činili svojim bližnjima (Otkrivenje 16,5-7). drugim riječima, kazna odgovara krivici.
“Da li su Božji sudovi uvijek savršeno pravedni”, netko bi mogao postaviti pitanje. “Zar se bezakonici ne bi promijenili kada bi bolje upoznali Boga ili kada bi dobili iste prilike kakve su bile omogućene pravednima?” Sedam zala odgovaraju na sva ta pitanja. Ona pokazuju da se bezakonici uporno suprotstavljaju Bogu bez obzira na okolnosti. Što stanje postaje teže, to Mu se oni upornije protive. Nekadašnja zla navodila su ljude na pokajanje, ali zli sada odbijaju se vratiti Bogu, bez obzira što im On stavlja na put (Otkrivenje 16,11.21)
Pravednici će, također, podnositi mnogo manje patnje u posljednjim danima (Otkrivenje 13,9.10; 17,14). Ali ove ih patnje neće skrenuti s puta poslušnosti. Oni ostaju pravedni, kao što i nepravednici ostaju zli (Otkrivenje 22,11. Završetak vremena milosti nije neka samovoljna odluka s Božje strane. To je vrijeme u kome stanje u svijetu postaje takvo da svaki pojedinac mora donijeti čvrstu odluku za Boga ili protiv Njega.
Ni sedam zala nisu samovoljno nametnuti sudovi, iako se izlijevaju nakon isteka vremena milosti, jer služe svrsi koju im je Bog dao. Pretvaranje rijeka i izvora u krv odgovara na prirodan način krivici onih koji primaju kaznu. Oni koji su prolijevali krv svetaca i proroka dobivaju krv kao svoju pravednu kaznu.
Gospode, kada se god nađem u iskušenju više od Tvoje volje cijeniti svoje trenutno zadovoljstvo, molim Te podsjeti me na strašne i neizbježne posljedice grijeha. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)