„Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu: Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!“ (Otkrivenje 15,3)
Zvuk pjevanja prodire u ovaj prizor prilično neočekivano, posebno što su potoci krvi najavljivali čak i nova zla (Otkrivenje 14,9-15,2). Izgledalo je kao da je to vrijeme iz koga će biti protjerana svaka glazba i svako veselje. Međutim, ponekad se najsnažnije pjevanje čuje onda kada ga nitko nije očekivao.
Bila je to samo audicija. Upravo zato nije bilo bubnjeva, nije bilo pjevačke grupe koja bi podržala solistu, a nije bilo ni očekivanja. Sam Phillips je slušao o lokalnom mladiću koji je volio balade, znao nekoliko akorda na gitari i bio poznat po razmetljivo originalnom imenu Elvis Presley. U svojoj potrazi za novom vrstom glazbe, Phillips je isprobao skoro svakog pjevača u Memphisu. Te ljetne večeri, dan poslije 4. srpnja 1954. godine, devetnaestogodišnji Elvis je bio samo sljedeći na redu.
Phillips je pozvao dvojicu sigurnih pratećih glazbenika, gitaristu Scottya Moora i basistu Billa Blakea. U sedam sati, nakon nekoliko minuta praznog uvodnog razgovora i nervoznog smijanja, Phillips je izveo glazbenike i pjevače na pozornicu. Upitao je onda Elvisa što želi pjevati. Još malo nervoznog smjeha, Elvis je znao samo nekoliko pjesama, a većinu od njih nije mogao otpjevati od početka do kraja. Nekako se grupa uspjela provući kroz „Svjetla u luci“, koja je 1950. godine bila hit Binga Crosbya. Iz kontrolne kabine Phillips je promrmljao: „Prilično dobro“, iako nije bilo tako. Elvis je zvučao dosadno i mehanički, pa je Phillips odredio pauzu.
Kada su formalnosti prestale, Elvis je uzeo gitaru i počeo gunđati, pjevušeći staru pjesmu Arthura Crudupa: „Sve je tu u redu“. Elvis do tada nikada nije pjevao takvu pjesmu. Zvučao je skoro euforično, a i ritam je bio pogrešan – previše frenetičan, skoro divlji. Bez bubnjeva, Black je počeo udarati u bas dok je Moorova gitara čas upadala čas ispadala iz melodije. Provirujući iz kontrolne sobe, Phillips je zatražio da nastave svirati. Dvije večeri nakon toga, „Sve je u redu“ našla se na programu memphiskog radija. Phillips je pronašao svoj novi zvuk i tako je počela era rock and rolla.
Da Elvis Presley nije izašao na audiciju nitko ne bi čuo za njega (vama ostavljam prosudbu da li bi to bilo dobro ili loše). Ali, glazba je najsnažnija kada odražava dubine nečijeg osobnog iskustva. To je i vrsta glazbe koju će otkupljeni neočekivano zapjevati nakon zala – to će biti neustrašiva pjesma potekla iz dubokog iskustva.
Gospode, produbi naše iskustvo. Želim da budemo spremni zapjevati pjesmu Mojsijevu i pjesmu Janjetovu. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)