„U tom je postojanost svetih – onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.“ (Otkrivenje 14,12)
Kada čuju nešto o držanju “zapovijedi Božjih” ljudi često stječu negativan utisak. Misle da je Bog neki samovoljni zapovjednik koji uživa govoriti ljudima što trebaju činiti i koji se trudi uskratiti im svako zadovoljstvo u životu. Božje zapovijedi nisu postavljene da bi nam nešto uzele. Bog ih je dao kako bi nam pomogao da od života uzmemo ono što je najbolje. I zato, nemojte činiti ono što sam ja učinio! Nemojte čekati da netko drugi dokaže blagoslove koji potječu od poslušnosti, prije nego što odlučite poći Božjim putovima.
Vidite, temeljeći se na Bibliji i na drugim dobrim savjetima koji su mi bili upućeni, bio sam osvjedočen da je dosljedan program pješačenja dio Božjeg plana u mom životu. Ali, uvijek sam bio prezaposlen, ili nisam imao volje, ili sam imao neke važnije poslove na umu, ili sam barem tako mislio. A onda, jednog sam dana pročitao članak u časopisu za ljude mlađe od 50 godina.
John Stark je pisao da je, star 52 godine, i da je fizički bio najsposobniji na svom radnom mjestu na kome je bilo i mnogo mlađih osoba, u dvadesetim i tridesetim godinama života, koji su trenirali u fitness klubovima, često trčali, odlazili na skijanje i veslanje preko vikenda. Za njega je sve počelo kada se upoznao s japanskim znanstvenikom koji je ustanovio da čovjek prosječno učini 3 do 5 tisuća koraka svakog dana. Američki istraživači pošli su od toga i ustanovili da čovjek, ukoliko želi ostati zdrav i otporan prema bolestima, treba načiniti oko 10 tisuća koraka svakog dana, što znači da treba preći stazu dugu oko 8 kilometara.
Posluživši se pedometrom (sprava za brojanje koraka) Stark je ustanovio da prelazi oko 20 tisuća koraka dnevno i da se neki od vikend sportaša približavaju granici od 10 tisuća koraka dnevno. U čemu je bila Starkova tajna? Hodanje je postalo sastavni dio njegovog života! On živi u Bostonu bez automobila i na četvrtom katu u stanu bez zvona. On se zato stalno kreće stepenicama gore dolje kako bi otvorio vrata (38 stepenica), svaki put pješački do tramvaja (607 koraka), do trgovine (3 tisuće koraka) i do banke (8.000 koraka). Njegova dva psa, koje često mora izvoditi, zahtijevaju po dvije ili tri šetnje svakoga dana (2200 koraka).
Članak me je pokrenuo na promjenu svog života. Kupio sam pedometar (imam takmičarsku prirodu i volim svakoga dana pratiti umnožavanje koraka). Iako se vozim na posao, dolazim kući u vrijeme ručka (5 tisuća koraka). Odlazim u knjižnicu, u administrativnu zgradu ili na poštu za svaki posao, umjesto da to čini moja tajnica – nadam se da se ne ljuti zbog toga! Rezultat? Bog zna što čini i Njegove zapovijedi nisu teške. Pošto sam izgubio 5 kilograma i 20 godina, imam snage za koju se ne sjećam da sam je ikada imao otkako sam izašao iz srednje škole. Moje misli se nadahnjuju dok hodam, često i uz knjigu. Ne sjećam se kada sam se osjećao tako zadovoljnim. Božji putovi su najbolji putovi. Sljedeći ću put pokušati još bolje Ga shvatiti.
Gospode danas želim hodati s Tobom. Pomozi mi da upoznam svu radost poslušnosti! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)