„Da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.“ (Otkrivenje 13,8)
Prije izvjesnog vremena, doživio sam veliko iznenađenje u Singapuru. Zajedničko bogosluženje bilo je planirano na prostranom javnom trgu. Kako vjernici ne bi zaboravili vrijeme i mjesto bogosluženja, starješine su im to jutro poslali obavijest. Pomislio sam da se radi o e-mailu, ali netko mi je objasnio da će se poruka pojaviti na ekranima svih mobilnih telefona u gradu i da skoro svi stanovnici imaju takve mobitele.
Ovaj novi način podsjećanja na zakazano bogosluženje, naveo me je na prisjećanje SMS poruka na Filipinima. Izgleda da je područje oko Manile na Filipinima, svjetska SMS prijestolnica. Izgleda kao da svi tamo imaju mobilne telefone – čini mi se da ih ima više nego muha u ljetne dane. Čak i najsiromašniji imaju mobilne telefone i stalno ih upotrebljavaju.
Zbog oskudnih sredstava, većina od njih ne može razgovarati putem mobitela, jer je telefoniranje preskupo. I tako neprestano šalju jedni drugima SMS poruke. Sasvim je uobičajeno vidjeti ljude kako čekaju ili šetaju i grozničavo kucaju svoje poruke i šalju ih svojim prijateljima.
Za neko vrijeme slanje SMS poruka obuhvatilo je i Katoličku crkvu na Filipinima. Mnogi Filipinci, umjesto odlaska svećeniku i ispovijedanja grijeha, pronašli su novi i vremenski pogodniji način obavljanja ispovijedi. Jednostavno su svom svećeniku slali SMS poruke, svećenik bi im onda putem SMS slao odrješenje i odgovarajuću pokoru. Običaj je bio veoma ugodan, ali je uskoro užasnuta Crkva izdala strogi edikt kojim ga je zabranila.
Iako bismo se mogli pomalo nasmijati na takav poslovni oblik religijske aktivnosti, pitam se koliko među nama, ipak, spadaju u ovakve „SMS kršćane“. Da li se trudimo utisnuti nešto religije u svoj život kako bismo ispunili makar minimum svakodnevnih vjerskih obveza ili iskreno gradimo svoj život oko religije i traženja Boga iznova svakog dana?
Tako sam radostan što Bog nije neko SMS božanstvo. On je utisnuo sebe u osobu Isusa Krista. Umjesto da nam pošalje kratku poruku, pritisnuvši određeno dugme, On je žrtvovao svoje vrijeme i sebe radi nas. Ta je žrtva utjecala na događaje cijelim putem unatrag sve „od postanka svijeta“. Takav Bog dostojan je i više nego samo usputnog odgovora.
Gospode, vidim sada mnogo jasnije što si uložio u mene. Danas Ti se odazivam iz cijeloga srca. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)