„Da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.“ (Otkrivenje 13,8)
Ova me slika zadivljuje. Janje, tako nevino i puno povjerenja, umire za one koji ga ubijaju. Ono daje svoj život za one koji mu ga oduzimaju. „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” (Luka 23,34) Sličan se scenarij ponovno dogodio, u nedavnoj prošlosti.
Tijekom noći 22. prosinca 2003. godine, provalnik je ušao u dom Ruimara DePaive, pastora u otočnoj državi Palau. Razbojnik je namjeravao pljačku, ali kada su ukućani poustajali, on ih je napao i pobio, sve osim desetogodišnje Melisse. Pošto je dvadesetak sati zlostavljao Melissu, pustio ju je na slobodu, a ona je o svemu obavijestila policiju. Vlasti su uskoro uhvatile razbojnika i bacile ga u zatvor. Njegovo je nedjelo zaprepastilo sve stanovnike, i vlasti su naredile spuštanje zastave na pola koplja na cijelom otoku. Održan je državni pogreb žrtava, a prisustvovao je i predsjednik otoka.
Tijekom pogreba majka Ruimara DePaive je neočekivano uzela mikrofon. Ona je prije toga već posjetila zatvor u kome je ležao ubojica, Justin Hirosi. Kleknuvši na molitvu s čovjekom koji joj je ubio sina, snahu i unuka, izrekla u je svoje oproštenje. Kada je saznala da se Justinova majka nalazi u pogrebnoj povorci, pozvala ju je k sebi. Pošto je zagrlila gospođu Hirosi kao davnog prijatelja, objavila je da su one majke koje žale za izgubljenim sinovima.
Zatražila je od stanovnika otoka uklanjanje svakog traga sramote koja bi mogla pasti na Justinovu majku ili članove njihove obitelji. Rekla je da roditelji podižu svoju djecu, trude se naučiti ih razlikovati dobro od zla, ali na kraju djeca, ipak sama odlučuju kako će živjeti.
Pogreb je doživio drugi uzbudljivi trenutak kada je predsjednik države objavio da je Justinova obitelj, iako siromašna, prodala sve što je imala kako bi dala novac za Melissu i njeno školovanje. Međutim, ono najuzbudljivije je tek trebalo doći!
Kada su je upitali, gdje želi živjeti, Melissa je odgovorila: „Voljela bih ostati ovdje na Palau!“
Baka joj je objasnila zašto bi to bilo nemoguće.
„U redu“, odgovorila je djevojčica, „ali jednoga ću se dana vratiti, vratiti ću se kao misionarka!“
Gospode, pomozi nam da shvatimo puno značenje Tvoga oproštenja, kako bismo drugima mogli oprostiti onako kao što si Ti nama oprostio! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)