„Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Ðavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena! Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića. No Ženi bijahu dana dva velika krila orlovska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena.“ (Otkrivenje 12,12-14)
Komentatori obično smatraju da žena predstavlja iskustvo Crkve nastalo tijekom dugih godina koje će protječi od vremena Isusa Krista pa sve do kraja. Ono što će Crkva doživjeti neće biti lako. Mnoga progonstva će zaprijetiti onima koji nose ime Isusa Krista. Takve patnje stoje u oštroj suprotnosti s obećanjem o pobjedi i snazi objavljenim u Otkrivenju 5. poglavlju. Kako povezati patnju i pobjedu oduvijek je predstavljalo izazov kršćanskoj misli.
Nitko nije primijetio dim koji je izlazio kroz prozore iznajmljenog kamiona, kada se Timothy McVeigh zaustavio ispred federalne javne zgrade toga sivoga jutra. McVeigh je stavio dva detonatora u bombu načinjenu od nekoliko kilograma kemikalija i onda se parkirao ispred zgrade prepune ljudi. Eksplozija je raznijela prednju stranu građevine i ostavila iza sebe razvalinu prepunu kablova i dima.
Poginulo je 168 osoba, među njima 19 djece. Najmanje šest preživjelih ili onih koji su izgubili nekoga od svojim bližnjih izvršilo je samoubojstvo nakon toga. Kada je McVeigh bio pogubljen 2001. godine, otišao je u smrt uvjeren da je svojim djelom kaznio američku vladu zbog opsade imanja i pokolja pripadnika grupe vjerskih fanatika u blizini Wacoa, u Teksasu, 1993. godine.
Ova eksplozija u Oklahoma Cityu za Ameriku je bila samo uvod u kasnije terorističke napade s mnogo žrtava. Neprijatelji više nisu bili uniformirani vojnici, već usamljeni ekstremisti domaćeg porijekla. Njih nije bilo lako pronaći ni razumjeti. Međutim, iz svega toga je proisteklo i nešto dobro. Preživjeli stanovnici Oklahoma Citya su postali nezamjenjivi prijatelji obiteljima žrtava od 11. rujna. Sjećanje na te tragedije pokazuje da se ranjeni gradovi mogu ujediniti u svojoj borbi protiv nezamislivog zla.
Iako ovo što ću reći može predstavljati samo malu utjehu onima koji pate i stradaju, ništa nije konačno izgubljeno pred Bogom. U svojoj beskrajnoj mudrosti On može učiniti da i najveće tragedije posluže kao temelj za izlječenje i oporavak. Iako mnoge žrtve takvih tragedija svojim ponašanjem poslije toga ranjavaju druge, ima i onih koji u Bogu nalaze snage i postaju izvor izlječenja umjesto bola.
Gospode, pomozi nam da danas potisnemo gorčinu i želju za osvetom onima koji su nas povrijedili. Pomozi nam da postanemo izvor izlječenja umjesto bola. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)