„I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.“ (Otkrivenje 12,1.2)

Žena nosi sunce, mjesec i zvijezde. Teolozi vjeruju da žena predstavlja Izrael, djelomično i zato što njena kruna ima dvanaest zvijezda. Stari zavjet često opisuje Boga kao muža Izraelu: “Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.” (Izaija 54,5)

Dok žena kao simbol predstavlja Božji narod na Zemlji, Otkrivenje je upisuje kao da se nalazi na Nebu. Naš identitet kao Božjeg naroda nije određen mjestom na kome se nalazimo na Zemlji, već našim odnosom prema Nebu. Korisno je, zato, da u svom život ugradimo podsjetnike na ovaj svoj visoki srodnički odnos.

John Mccain je proveo pet i po godina kao ratni zarobljenik u Vijetnamu.  Tijekom prvih godina zarobljeništva Vijetnamci su ga držali u samici ili ponekad s dvojicom ili trojicom zarobljenika u ćeliji.  Međutim, 1971. godine Vijetnamci su premjestili svoje zarobljenike iz samica u velike sobe s 30 do 40 zatvorenika. Jedan od njih je dobio ime Michael kršćanin, pomorski pilot, bio je oboren i zarobljen 1967. godine.

Kao dio novog poretka, Vijetnamci su dozvoljavali nekim zatvorenicima dobivanje paketa od kuće. U nekim paketima je bilo na maramica, marama i drugih odjevnih predmeta. Michael je dobio iglu za šivanje. Tijekom nekoliko mjeseci načinio je američku zastavu i ušio ju s unutarnje strane svoje košulje. Svakog poslijepodneva, prije nego što će dobiti tanjur juhe, zatvorenici su stavljali Michaelovu košulju na zid sobe i ponavljali zakletvu vjernosti svojoj zemlji. U toj mračnoj ćeliji to je bio najvažniji i najznačajniji dio njihovog dnevnog rasporeda.

Jednoga su dana Vijetnamci pretraživali sobu, kao što su to inače često činili, pa su pronašli Michaelovu košulju s američkom zastavom.  Te večeri su se vratili, otvorili vrata sobe, izveli Michaela kršćanina napolje i surovo ga tukli nekoliko sati na vidiku svim zatvorenicima. Ponovno su otvorili vrata sobe i bacili ga unutra. Prijatelji su ga oprali i previli mu rane koliko su mogli.

Pošto se uzbuđenje nešto stišalo, Michaelovi prijatelji su vidjeli Michaela u uglu sobe kako sjedi ispod slabe žarulje s komadom crvenog platna u ruci, drugom košuljom i iglom. Iako su mu oči bile skoro zatvorene od batina, on je šivao drugu američku zastavu. On to nije činio da bi se bolje osjećao, već zato što ga je ona podsjećala na dom.

Gospode, pomozi mi da u svoj život ugradim podsjetnike na svoj nebeski dom. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)