„I u onaj čas nastade potres veliki, i deseti dio grada pade, i potres zemlje pobi sedam tisuća ljudi; i ostali se uplašiše i dadoše slavu Bogu nebeskome. Drugo zlo prođe; evo zlo treće ide brzo.“ (Otkrivenje 11,13.14 – Šarić)
Riječ “ostali” (ostatak) u ovom tekstu kao da nagovještava upotrebu iste riječi u Otkrivenju 12,17. Vjerujem da ona nagovještava i djelovanje 144 000 iz Otkrivenja 14. glave. Da to objasnim! I ostatak (Otkrivenje 12,17) i 144 000 (Otkrivenje 14,1-5) predstavljaju istu grupu. Obje zamisli predstavljaju odjek teksta iz Knjige proroka Joela 2,32 u kome ostatak na gori Sionu priziva Gospodnje ime. U Otkrivenju 14. poglavlju, pripadnici grupe od 144 000, predstavljene jednim anđelom, objavljuju “Bojte se Boga i dajte mu slavu!” (Otkrivenje 14,7) Moguće je da je ostatak iz našeg teksta “uplašen”. Međutim, mislim da je mnogo vjerojatnije da samo odgovara na poruku iz Otkrivenja 14,7. Ostatak iz Otkrivenja 11,13 boji se Boga i daje Mu slavu, kao što prvi anđeo i poziva svijet da čini.
Postoje najmanje tri vrste straha. Prvi strah je bojazan od materijalnog gubitka. Sjećam se ožujka mjeseca 2000. godine. Toga dana financijska tržišta u Sjedinjenim Državama dostigla su vrhunac. Mnogi su fondovi narasti stotinama postotaka iznad nivoa na kome su se nalazili 1995. godine. Međutim, 14. ožujka počelo je klizanje koje je potrajalo cijele tri godine, tako da su špekulanti izgubili polovicu novca uloženog u fondove. Jedan časopis se ovako žalio: “Recite zbogom svim moćnim kapitalistima – špekulantima i burzovnim milijunašima i pozdravite dolazak odvjetnika koji se bave bankrotima, specijalistima za mijenjanje strana i likvidatora.” Dobra vijest glasi da su mnogi promašeni investitori ustanovili svoju pravu vrijednost, ali ne u novcu i imanju, već u odnosu na Bože kraljevstvo.
Druga vrsta straha je zabrinutost zbog tjelesnih oštećenja. Takav je strah opravdan. Nikakav obim zdravog življenja i sigurne vožnje ne može nas zaštititi od zemljotresa, bolesti, kriminalnih elemenata ili nečega drugoga. Međutim, Bog nam je obećao da će biti s nama kada budemo prolazili kroz “dolinu smrti” (Psalam 23 4). Saznanje da On upravlja svim, ulijeva nam povjerenje da svaki dan živimo onako kako taj dan zahtjeva uživajući u svakom trenutku kao u Božjem daru.
Vjerujem da je treća vrsta straha opisana u našem tekstu. To je najvažniji oblik straha, straha koji nas vraća Bogu. Gospod se može poslužiti našom prirodnom bojazni (kada se suočavamo s problemima koji prevazilaze našu snagu – kao što je veliki zemljotres) da bi nas naveo da postanemo svjesni Njegove prisutnosti i željni biti ispravni pred Njim. Pavao govori o građenju našeg spasenja “sa strahom i trepetom” (Filipljanima 2,12). Strah Božji će nas navesti ne samo da budemo svjesni Njegove prisutnosti već i da pokažemo odgovarajuće strahopoštovanje i pobožnost.
Gospode, pomozi mi da na zdrav način cijenim činjenicu da mi Ti promatraš! Želim biti spreman pružiti Ti odgovor za sve što činim! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)