„Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima. Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu.“ (Otkrivenje 11,7-11)
Travnja mjeseca 2004. godine letio sam iz Hong Konga u San Francisco. Nakon nekoliko sati je letenja usputno sam pogledao na ekran s podacima o letu. Iznenadio sam se. Ekran je govorio da nas avion leti 775 milja na sat i da je premašio brzinu zvuka. Zahvaljujući vjetru koji nam je puhao u leđa brzinom od 300 kilometara na sat, mi smo bez problema premašili brzinu zvuka.
14. listopada 1947. godine Chuck Yeager pripremao se za svoj deveti let u eksperimentalnom raketnom avionu Bell X-1. Svaki prethodni let sve ga je više približavao brzini od jednog maha, barijeri koju do tada nikada nije premašilo ni jedno ljudsko biće, brzini pri kojoj čovjek pretječe svoju izgovorenu riječ. Bio je to opasan poduhvat i on je to znao. Britanski probni pilot je poginuo kada se njegov avion raspao pri brzini od 0,94 maha. Budući neustrašivi probni pilot, koji će jednoga dana pilotirati raketnim avionom izvan atmosfere, popeo se u svoj X–1 koji je bio prikačen za veliki avion-nosač B29. Zatvorio je zatim krov aviona i spremio se poletjeti.
Na visini od 20 tisuća stopa avion se odvojio od svog nosača. Sve četiri rakete su proradile čineći da avion snažno zadrhti. Igla brzinomjera prešla je oznaku 0,965 maha i onda se izgubila s vidika. Pilot je shvatio da leti nadzvučnom brzinom. Kasnije je rekao: “Moja bi baka mogla sjediti ovdje i pijuckati limunadu!” Njegov X-1 je ubrzao do 1,06 maha ili oko 700 milja na sat. Nije mogao vjerovati – sve dok ekipa za praćenje leta nije javila kako je čula prvi zvuk probijanja zvučnog zida, zvuka kojim je obilježen kraj ere braće Wright i početak svemirske ere.
Prema našem tekstu osjećanja “pozemljara” iznenada su od velike radosti prešla na veliki strah. U oba slučaja emocije su bile povezane s budućnošću. Kada su dva svjedoka bila ubijena, ljudi nisu predviđali nikakve probleme u budućnosti. Međutim, oživljavanje svjedoka izazvalo je veliki strah. Božji neprijatelji nisu ni znali što im se dogodilo.
Danas rutinski probijemo zvučni zid i jedva to i zapažamo, ali pilot koji je to prvi ostvario nije mogao pomisliti da će sve to tako glatko proći. S velikom hrabrošću suočio se sa svojim strahom i pokušao. Oni koji se nalaze na Gospodnjoj strani nemaju se razloga plašiti budućnosti. Mi već znamo da zvuk probijanja zvučnog zida neće nauditi onima koji su zapečaćeni.
Gospode, hvala Ti na obećanje da se ne trebamo plašiti budućnosti, osim u slučaju ako zaboravimo kako si nas vodio u prošlosti! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)