„I njihova će trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. Ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat će njihova trupla tri i pol dana i neće dopustiti da im se trupla u grob polože.“ (Otkrivenje 11,8.9)
U dva sata poslijepodne 27. listopada 1962. godine predsjednik John Kennedy sastao se s vojnim vodstvom svoje zemlje. Zajednički stožer oružanih snaga preporučio mu je da u roku od 36 sati Amerika napadne Kubu i uništi sovjetske rakete koje su bile otkrivene promatranjem iz zraka. Obavještajna služba uvjerila je vojne vođe da Sovjeti još nisu isporučili nuklearne glave kojima bi trebali naoružati te rakete. Ono što ni oni nisu znali bilo je da Sovjeti već imaju 162 nuklearne glave na Kubi. Fidel Castro je čak preporučio Sovjetima uporabu nuklearnih glava ukoliko Amerika bude napala Kubu. Događaji su se otimali kontroli.
Predsjednik Hruščov ocijenio je predsjednika Kennedya kao slabića smatrajući da je pun riječi, ali bez djela. Znajući da će isporuka nuklearnih bojevih glava Kubi poremetiti ravnotežu snaga, računao je da će Kennedy vikati, ali da na kraju neće ništa učiniti.
Međutim, Kennedy nije samo uputio izazov Kubi veće bacio rukavicu i samom Sovjetskom Savezu. Učinio je to iako je time svoj narod izložio velikoj opasnosti. Kada je upitao Waltera Sweeneya, generala zrakoplovstva, da li će biti u stanju onesposobiti sve nuklearne rakete Sweeney je odgovorio: “Mi imamo najbolje borbene snage na svijetu nismo se pripremali za ovakve operacije i mi ćemo uništiti većinu tih raketa ali će možda ipak preostati jedna, dvije ili pet!”
Dvadeset i sedmog listopada Hruščov nije davao ni jedan znak povlačenja. Kennedyevi saveznici su se podijelili na one koji su željeli napasti i one koji su htjeli pregovarati. Kennedy je u posljednjem trenutku prihvatio Hruščovljevu ponudu o povlačenju svih raketa pod uvjetom da Amerikanci ne napadnu Kubu. Zabrinut da rat može izbiti u roku od šest sati, koliko je potrebno da se poruka iz Kremlja prevede i dostavi predsjedniku, Hruščov ju je odlučio objaviti preko moskovskog javnog radija.
Dva svjedoka iz Knjige otkrivenja izgledala su slaba i bespomoćna pred svojim neprijateljima. Zlo se često ohrabruje kršćanskim ponašanjem: “Ako te netko udari po jednom obrazu, okreni mu i drugi!” Međutim, oni koji nameću svoju silu i vlast Božjem narodu neće uspjeti u tome. Knjiga otkrivenja nas uči da su pobjede zla uvijek kratkotrajne. Na kraju, Bog će obraniti svoj narod pred očima svih koji su ga prezirali i zlostavljali (Otkrivenje 20,7-10).
Gospode, daj nam strpljenja da čekamo Tvoje izbavljenje! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)