„A kada dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti. I njihova će trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. Ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat će njihova trupla tri i pol dana i neće dopustiti da im se trupla u grob polože. Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima. Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu.“ (Otkrivenje 11,7-11)
Nakon isteka 1260 dana svijet na umoru prima konačnu poruku. Bezdan je dom demona, mjesto na kome ih je Gospod zatvorio (Luka 8,31). Prema tome, zvijer iz bezdana je sotona ili neka građanska vlast koju sotona kontrolira. Nekako u vrijeme Francuske revolucije mnogi su ljudi zbivanja svoga vremena smatrali ispunjenjem ovoga teksta. Vjerovali su da napad na dva svjedoka predstavlja uništavanje Biblije za vrijeme revolucije.
Odbacivanje je bolno, osobito ako veoma volite one koji su vas odbacili. U stara vremena ljudi su smatrali da uskraćivanje pogreba predstavlja konačni čin odbacivanja (1. Kraljevima 21,23.24; Jeremija 8,12; 14,16; Psalam 79, 2.3). Dva svjedoka nisu samo bila ostavljena da leže na ulici, već su bezakonici slavili njihovu smrt šaljući jedni drugima darove kao što su to Hebreji učinili nakon svog izvođenja u vrijeme Estere (Estera 9,19.22).
Međutim, Bog je promijenio stanje dajući dvojici svojih svjedoka svoj duh života. Njihovo uskrsnuće je njihove neprijatelje ispunilo velikim strahom. Jedna od posljedica Francuske revolucije bilo je oživljavanje velikog interesa za Bibliju. Tijekom nekoliko sljedećih desetljeća organizirana su velika biblijska društva. I tako, iako se veliki napad na Bibliju dogodio devedesetih godina osamnaestog stoljeća, samo desetak godina nakon toga kao nikada do tada Biblija se proširila po svijetu.
Zanimljivo je kako se neprijatelji mogu ujedinit u svom zajedničkom protivljenju Božjem narodu. Dugogodišnji neprijatelji, Pilat i Herod, pomirili su se odbacujući Krista (Luka 23,12). Ponekad su roditelji spremniji dozvoliti da im djeca budu svjetovna, čak i nemoralna i odana porocima, nego dozvoliti da se pridruže nekoj drugoj vjerskoj zajednici. Ništa tako ne zbližava ljude kao protivljenje Bogu i Njegovom narodu i to će se svakako dogoditi i u vrijeme posljetka.
Gospode, želim jedinstvo u traženju Tebe, jedinstvo u ljubavi i staranju o bližnjima, ali ne i jedinstvo u protivljenju Tebi. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)