„Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu.“ (Otkrivenje 11,5.6)
Bog je na dan Pedesetnice ojačao Crkvu proročki darovima (Djela 2,17.18). Apostoli su se služili tim darovima, čineći zadivljujuće znake i čuda (Djela 2,43; 5,12-16; 6,8; 14,3). Ovi su događaji poslužili kao sredstvo privlačenja pažnje na Evanđelje (Djela 3,6-12; 8,6; 9,34.35; 19,10-20). U nekim dijelovima svijeta i danas se događaju čuda koja prati širenje Evanđelja.
Međutim, u crkvama na Zapadu čula se danas rijetko događaju. Ona koja se zaista događaju obično imaju svakodnevnu prirodu i ne mogu se usporediti s čudima koja je Biblija zabilježila. Nedostatak čuda neki su protumačili kao znak da je Bog nakon oblikovanja novozavjetnog kanona prestao činiti čuda. Međutim, ovaj i drugi tekstovi (Efežanima 4,11-13) izgleda kako ističu da će se čuda događati sve do kraja vremena. Povijest i iskustva s raznih strana svijeta svjedoče da je Bog i dan-danas djelotvoran svaki put kada je to potrebno.
Jedan od mogućih razloga za izostavljanje čuda u zapadnom svijetu je njegova svjetovnost. Skeptična priroda ljudi na Zapadu analizira čuda i pokušava dokazati da su proizvod manipulacije. Kada bi se sada trebao pojaviti pravi prorok u Crkvi na Zapadu, većina vjernika vjerojatno bi odbacila i njega i njegovu učenje. Prema tome, kršćanstvo na zapadu ima mnogo zajedničkog s labavim kršćanstvom u gradovima kao što su bili Laodiceja, Tijatira ili Sard, zadovoljni svojim položajem u svijetu. Ni Isus nije činio čuda u Nazaretu, jer su Ga stanovnici poznavali od djetinjstva i nisu Ga mogli ozbiljno shvatiti (Matej 13,57.58).
Drugo objašnjenje za izostajanje čuda u današnjem svijetu je Božja suverenost. U Bibliji, čuda se obično događaju u prijelomnim trenucima Isusove službe, posebno kada je prelazio u nova područja. Čuda se mnogo češće događaju kada vjernici ulaze u nova područja nego kada su obuzeti sami sobom i svojom udobnošću. Tek kada Crkva bude spremna uputiti izazov društvu, objaviti mu Isusove zahtjeve, imati ćemo priliku i mogućnost biti svjedoci Božje sile kao što se to događalo u biblijska vremena.
Gospode, kad god budem sprečavao Tvoje djelo i ono što Ti želiš postići u mojoj sredini, učini sve što je neophodno kako bi me vratio na pravu stazu. Želim slijediti Tvoje vodstvo bez obzira kuda ćeš me odvesti. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)