„I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji! Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med. Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu.“ (Otkrivenje 10,8-10)
Ova kratka priča izražava Ivanovo razočaranje. On vidi da njegova knjiga neće označiti kraj. Međutim, u vrijeme posljetka njegova će knjiga ponovno proricati preko drugih ljudi (Otkrivenje 10,11). U tekstu iz Otkrivenja 10,57, Ivanovo iskustvo predstavlja najavu drugog razočaranja koje će se dogoditi na kraju Danielovog vremenskog proročanstva – razočaranja grupe ljudi koji su koji će misliti da je kraj došao. Gajiti nadu u Kristov dolazak i onda se razočarati bit će gorko iskustvo za Božji narod iz bilo kog vremena.
Tisuće Amerikanaca je vjerovalo da će Isus doći 22. listopada 1844. godine. Toga dana iskreno su očekivali da će vidjeti samoga Isusa kako se približava na oblacima okružen svojim svetim anđelima. Očekivali su da će se sresti i sa svojim dragim prijateljima od kojih ih je smrt rastavila. Pošto će u tom trenutku doći kraj svim njihovim nevoljama i iskušenjima, oni će biti uzeti na oblake u susret Gospodu i otići u svoje stanove u zlatnom gradu, Novom Jeruzalemu.
Duboko razočaranje možete osjetiti u riječima jednoga od učesnika tog događaja: „Naša su očekivanja bila uzvišena pa smo čekali da dođe naš Gospod sve dok sat nije otkucao pola noći. Svanuo je onda i novi dan i naše je razočaranje postalo izvjesno. Naše najiskrenije nade i očekivanja nisu se ostvarile i počeli smo plakati kao nikada u životu. Izgledalo nam je da se ni gubitak svih zemaljskih prijatelja ne bi mogao usporediti s ovim iskustvom. Plakali smo i plakali sve do večeri.”
„Mučio sam se u srcu i govorio samom sebi: Od svih mojih kršćanski h iskustava, iskustvo dolaska je bilo najblistavije i najbogatije. Ako se ono pokazalo kao promašaj koliko onda vrijedi ostalo moje kršćansko iskustvo? Da li se i Biblija pokazala kao promašaj? Zar onda nema ni Boga, ni Neba, ni Zlatnoga grada, ni Raja? Zar je sve to samo lukavo izmišljena bajka? Zar nema ničega stvarnog u našim nadama i očekivanjima? Tako smo imali nešto za čim smo mogli plakati i žaliti. I kao što rekoh plakali smo preko cijeloga dana.”
Gospode, pomozi mi da se suočavam s razočaranjima svakoga dana svjestan da si ih ti predvidio i da si osigurao način kako ih preživjeti. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)