„I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali začujem glas s neba: Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!“ (Otkrivenje 10,3.4)

Ivan doživljava susret sa sedam gromova i nalazi da je mnogo od onoga što se događa dostojno da se zapiše, ali nebeski mu glas zapovijeda da to ne čini.  Ono što je skriveno pripada samo Bogu (Ponovljeni zakon 29,29). Bez obzira koliko proučavamo, bez obzira koliko smo mudri, samo ćemo djelomično saznati istinu i morati ćemo čekati do Isusovog dolaska (1. Korinćanima 13,9.10). Moramo biti svjesni svojih ograničenja i ne govoriti samouvjereno o onome što nam nije otkriveno.

Posebno kada se radi o Knjizi otkrivenja, mnogi teolozi i tumači proročanstava ulaze u pojedinosti o kojima tekst jasno ne govori. Proročanska nagađanja često zauzimaju mjesto poslušnosti jasnim učenjima Riječi. Umjesto da slušamo i poslušamo tekst, služimo se Biblijom kako bi zadovoljili svoju radoznalost u svezi budućnosti. Na taj način dodajemo svoje ideje porukama Pisma (Otkrivenja 22,18).

Mnogi okrivljuju religiju zbog terorizma njenih pripadnika. Na dan 12. rujna 2001. godine pojavile su se i sljedeće riječi protesta: “Nećemo religiju! Nećemo rat!” Riječi su izražavale uvjerenje da će svijet postati mnogo sigurniji i bolji ukoliko se budemo oslobodili svih vjerskih autoriteta i svetih tekstova. U svijetu koji je rastrzan podjelama i mržnjom, svaka religija koja dodaje podjeli ili hrani mržnju, postaje dio problema umjesto dio njegovog rešenja.

Ali, da li bi uklanjanje religije učinilo od svijeta sigurnije i mirnije mjesto? Mjesto s više tolerancije? Povijest odgovara odlučnim “ne” na oba pitanja. Graditelji Francuske revolucije ili ruskog komunizma su bili svjesni netolerancije “kršćana” na Zapadu i zato su pokušali riješiti problem uklanjajući kršćanske vjeru. Međutim, napori i usmjereni protiv religije stvorili su nove podjele i izazvali još više nasilja. Da parafraziramo Aleksandra Solženjicina: Linija razdvajanja između dobra i zla ne teče između nas i njih, nego prolazi kroz srce svakog pojedinog čovjeka!

Vjerujem da nam u uplašenom svijetu kome živimo nije potrebno manje vjere, nego više bolje vjere! Nama nije potrebno manje duhovnog usmjerenja, nama je potrebno bolje duhovno usmjerenje. Umjesto odbacivanja svih duhovnih tekstova, trebalo bi s mnogo više poniznosti pristupiti razmatranju biblijskih tekstova. Upravo nas Božja veličina prikazana u Bibliji opominje protiv sklonosti da mislimo kako smo stekli apsolutno jasno saznanje u razumijevanju Biblije i Boga.

Gospode, otvori naše oči i naše srce da shvatimo koliko su ograničene naše sposobnosti da Te razumijemo! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)