„Od ovih triju zala poginu trećina ljudi – od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude.“ (Otkrivenje 9,18.19)

Ovaj opis pokazuje da zla šeste trube imaju neku vrstu veze sa zlima iz pete trube. Moć za nanošenje zla u petoj trubi nalazi se u repu, dok u šestoj trubi opasnost prijeti i iz usta i iz repa. Prema tome, vidimo da se opasnost povećava. Ipak, dobra vijest glasi da su zla u vrijeme ovih truba usmjerena prema bezakonicima (Otkrivenje 9,4.20.21). Bog je zaista u stanju zaštititi svoje sljedbenike.

Godine 1944. okupirani Beograd se našao na poprištu borbi između Crvene armije i jugoslavenskih partizana s jedne strane i njemačke okupatorske vojske s druge strane. Mladenova supruga Melanija nakon porođaja se osjećala bolesnom. Dok je bitka i dalje bjesnila, Mladen se izlagao velikim opasnostima prilikom nabavke neophodnih potreba. Međutim, iznenada je osjetio da svoju suprugu treba ostaviti samu i otići u upravo svoje crkve.

Žurio je kroz opustjele i okrvavljene ulice. Došavši do ulice u kojoj se nalazilo sjedište uprave, vidio je kako mu u susret dolaze četiri osobe. Kad su mu prišli, shvatio je da tri vojnika u zelenkastim odorama vode njegovog pastora, Jakova Vitnera.

„Pastore Vitner, kuda ideš?“, upitao je Mladen.

„Vojnici me vode“, odgovorio je pastor.

Mladen je shvatio da je pastor Jakov Vitner Nijemac, a da su vojnici jugoslavenski partizani. Pastoru je prijetila smrt kao „suradniku okupatora“. Mladen je osjetio neodoljivu želju poći s vojnicima umjesto Vitnera. Rekao je jednom vojniku: „On je bolji čovjek nego što smo ti i ja zajedno!“ Kada su nakon nekoliko minuta vojnici i pastor ipak krenuli, vojnik je rekao: „Ako je doista dobar čovjek neće mu pasti ni dlaka s glave, a ako nije biti će strijeljan!“

Malo umiren, Mladen je uvjerio prisutne vjernike crkve da će se pastor vratiti nakon nekoliko minuta. Tako je i bilo! Vitner je ispričao da su ga vojnici odveli odmah na strijeljanje. Međutim, mladi vojnik se pred svojim nadređenima zauzeo za njega: „Druže, pola Beograda se moli za ovog čovjeka!“ Nadređeni je odgovorio: „Ako je tako neka ide kući. Nama su potrebni ljudi kao što je on!“

Nikada nećemo saznati kako je riječ jednoga čovjeka postala glas „pola grada“, ali Mladenova odluka da krene u crkvu upravo u tom trenutku i kaže što je rekao, jasno govori da Bog ima načina umiješati se i postarati se za svoje. Slično pastoru Vitneru, ni mi se ne trebamo plašiti zala, jer je naš život u Božjim rukama.

Gospode, pomozi mi danas da steknem povjerenje da je moj život u Tvojim rukama! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)